Da se upišem, imam štošta da kažem, (volim ove teme, štaćeš), ali nemam sad vremena.
Кад год дошо, добродошо.
što se tiče ubistva, da, meni se čini da bi bio samo ubica.
Све је то домен спекулације.
Da se upišem, imam štošta da kažem, (volim ove teme, štaćeš), ali nemam sad vremena.
Кад год дошо, добродошо.
što se tiče ubistva, da, meni se čini da bi bio samo ubica.
Све је то домен спекулације.
sve sto je beskonacno malo se zove singularitet, tj tacka. duz, krug, kocka, lonac, sve kada smanjis u beskonacno malo, postaje singularitet.
Da. Odatle je sve nastalo (Veliki prasak), i tako će se sve završiti, za milione milione godina...
I crna rupa nastoji na tom sistemu, zanimljivo je da čak ni svetlost (hipotetički najveća brzina, jer je to najveća za koju mi znamo) ne može da izađe iz nje.
Ipak, hteo sam nešto drugo da predložim. Idealan način za izlazak iz krize... Novčanica sa oborenom nulom!!! Molim lepo, za tren bismo bili najbogatija zemlja na svetu! Zamislite samo jednu novčanicu koja bi vam omogućila sve!
P.S. Samo je problem kod plaćanja, kako kusur da vam vrate, ali NIKO NIJE SAVRŠEN!
Bruce
Skočko, to je Šredingerova mačka.
To ona što je umrla?
Ne znamo, dok ne otvorimo kutiju...znamo samo da će Alfa čestica pogoditi gas (otrov šta već) u beskonačnosti, i da će mačka riknuti...naravno, ako pre toga ne crkne od gladi, a ne moramo da je otvaramo, što kaže moj ortak, možemo samo da promrdamo kutiju, ako počne da skiči mačka, znači da je mrtva... :)
A za beskonačnost, dobro je Zenon onaj filozof napravio...govorio je da ne treba da verujemo čulima, već razumu, i tako je pretpostavio da ima beskonačno mnogo, jer ima beskonačno mnogo delova, a pošto je on iz Eleje, i putovao je do Atine, Rima, gde sve nije nije ni bitno, pitali ga "jeste vi bili tu i tu", on kaže "jesam", "pa kako, kad između ta dva mesta ima besk. mnogo delova da se pređe", a on kaže "opet vi verujete svojim čulima, kažem vam da treba da koristite razum!" Naravno da nije u pravu, ali jbg, kul su ti pogledi na svet.
Malo sam bez redosleda prelistavao strane, kad se vratim ću natenane da prečešljam temu.
Али ако би отишао у средњи век наоружан солидним нуклеарним арсеналом данашњице, и покренуо глобални геноцид, да ли би то могао да урадиш?
Šta, da izvršim ubistvo ili da pokrenem genocid? Odgovoriću ti i na jedno i na drugo. Verovatno ne bih stigao do ubistva, jer bi me biološki procesi u telu sustigli i ja bih ispustio dušu zarobljen u srednjevekovnom mraku. A što se tiče genocida, ne vidim problem koji bi me sprečio da to izvedem, s tim što bi to za ceo (današnji) svet to bila prilično jezivo realna simulacija nuklearne katastrofe, a mene bi hvalili po svim dnevnicima kao zamorče eksperimentalne kvantne nauke. Uglavnom, mislim da je apsolutno moguće izmeniti istoriju, bez posledica po trenutnu realnost, ali isto tako sumnjam da se možeš vratiti u sadašnjost ukoliko si već ostavio nepovratan trag u prošlosti.
Ja danas zaradio 50 evra.
A šta bude ako recimo izmislim vremeplov 2050, i onda se sa njime vratim u 2013 i predam sebi nacrt istog, i onda ga ja u sadašnjosti napravim. Jel' on onda izmišljen sad ili u budućnosti?
Ako bih se vratio na početak teme i ubio početni post, da li bi sve nebuloze na temi nestale?
ono što je aksiom - ljudske nebuloze su neuništive
pa kako, kad između
ta dva mesta ima besk. mnogo delova da se
pređe"
To je kao onaj paradoks Ahil i kornjača.
pa kako, kad između
ta dva mesta ima besk. mnogo delova da se
pređe"
To je kao onaj paradoks Ahil i kornjača.
pa kako, kad između
ta dva mesta ima besk. mnogo delova da se
pređe"
To je kao onaj paradoks Ahil i kornjača.
Jbt, dežavi... :)
Nijesam namjerno. :)
pa kako, kad između
ta dva mesta ima besk. mnogo delova da se
pređe"
To je kao onaj paradoks Ahil i kornjača.
Misliš da je nemoguće da Ahil stigne kornjaču, ako joj je dao neku prednost...jer dok je stigne Ahil, ona napravi još malo, on opet stigne, ona opet još malo...i tako u nedogled...
To je isto njegovo, napravio je on još neke "paradokse", ali nisam hteo da smaram... :)
Ne mislim da je nemoguće, ko uopšte misli da je nemoguće. Samo mi je zanimljiv apsurd. :)
volim ove stvari, šokiraju me.
U staroj Grèkoj Sokrat je bio na glasu kao èovek koji ceni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:
- Znaš li šta sam upravo èuo o tvom prijatelju?
- Stani malo - odgovori Sokrat. - Pre no što mi išta kažeš, želim da
napravim mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterijuma'.
- Trostrukog kriterijuma?
- Upravo tako - nastavi Sokrat - pre nego što poèneš da prièaš o mom
prijatelju, mogao bi na trenutak razmisliti zadovoljava li to neke
kriterijume. Prvi kriterijum je Istina. Jesi li potpuno siguran da je to
što mi želiš reæi istina?
- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek èuo i...
- Dobro - veli Sokrat - znaèi nisi potpuno siguran je li to istina ili
nije. Da vidimo sada i drugi kriterijum, kriterijum Dobra. Je li to što
želiš reæi o mom prijatelju, nešto dobro?
- Ne, naprotiv...
- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reæi nešto loše o njemu, a nisi èak
ni siguran da li je to taèno. Još uvek možeš proæi na testu, jer je
ostao još jedan kriterijum, kriterijum Koristi. Hoæe li to što mi želiš
reæi o mom prijatelju, biti meni korisno?
- Ne, ne baš.
- Pa - opet æe Sokrat - ako to što mi želiš reæi nije istina, nije dobro
i nije korisno, zašto bi mi to uopšte i rekao?
Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i cenjena osoba stare Grèke.
To takoðe objašnjava zašto nikad nije saznao da ga zena vara sa prijateljom".
Prekopirao sa nekog levog sajta, da malo živne tema...
Sta sere Sokrat, vidis da je ovaj tip rekao da je mozda istina, a mozda i nije.
Misliš da je nemoguće da Ahil stigne kornjaču, ako joj je dao neku prednost...jer dok je stigne Ahil, ona napravi još malo, on opet stigne, ona opet još malo...i tako u nedogled...
To je isto njegovo, napravio je on još neke "paradokse", ali nisam hteo da smaram... :)
Ne mislim da je nemoguće, ko uopšte misli da je nemoguće. Samo mi je zanimljiv apsurd. :)
volim ove stvari, šokiraju me.
Nije apsurd, nego jednostavno ljudi ne razmišljaju o vremenu kada o ovome pričaju.
Recimo da Ahilu treba tačno 1 sekunde da prestigne kornjaču, a 0,9 sekundi da stigne do mesta gde je ona bila kada je on krenuo. Onda mu treba još 0,09 sekundi da stigne do mesta gde je ona bila kad je on bio na 0,9 sekundi. Dakle on posle 0,99 sekundi od početka stigne do tog mesta gde je kornjača bila kada je on bio na 0,9 sekundi od početka. E sad, tako usitnjavanjem posle nekoliko iteracija dolazimo do 0,99999999999999999 sekundi od početka, ali nikad ne možemo stići do tačno 1 sekunde jer u tom trenutku će Ahil stići kornjaču.
1.To je paradoks dede
2.Ti sad odes, lepo isprasis dedi dupe, nema dede, nema tate, nema tebe. Ali ako nema tebe onda nema nikoga kp bi ubio dedu, je l' te? Onda je deda ziv, ćaća sav srecan, ti si ziv. I onda ti opet odes i ubijes dedu. I tako opet i opet i opet...
dedu neces ubiti...jer ne mozes menjati buducnost i prirodnu silu...koliko god pokusavao dedu neces ubiti...osim ako odes u paralelni univerzum
Fazon: zamahneš sikirom, deda samo u bulettajmu dodžuje ko ništa, sipaš mu mišomor, prospe se, otkačiš mu sajlu za kočnicu na IMT533, on ode peške taj dan.
pa taj rad...ovo http://img213.imageshack.us/img213/8125/kojot02ud8.jpg bi se desavalo svaki put
мене ово интересује.
рецимо имамо дуж АB, која је дуга 10 цм, значи коначна је. треба је поделити на три једнака дела, то је 3.3333333333 итако у бесконачно,, како је онда та дуж од 10цм коначна, ако је збир та 3 дела заправо бесконачан - 9.99999999999999
Nije. Broj je periodičan. To što ne znaš decimalan zapis, to je drugo. Obično se zapisuje sa tačkicom na drugom broju iza tačke. Ako bi ga napisao kao razlomak to je tačno jedna trećina.
Ako u kalkulatoru podeliš 1 sa tri, dobićeš 0.3333333333 i ako to pomnožiš sa 3, dobiješ 1. Ispade da je kalkulator pametniji od tebe. :(
зато што си навикао на декадни систем са десет цифара, па ти се чини да је тај део "бесконачан". нпр. у систему са основом 3 и дуж и сваки део су "коначни".
а ако већ нећеш да мрдаш од декадног, 9,9999999, па у бесконачно је једнако 10. зато што је сума 9/(10 на н) за н које иде од 0 бесконачно = 10.
Zajebala me baba na pijaci, onako opušteno, jer ne znam u pare.
ћивоте ај прекини да зајебаваш анђелка, погледај му име, већ му је довољно тешко
Ćivot ide dalje.
Meni je ovo zanimljivo: Recimo da od kuće do posla imaš 200 metara. Ideš peške. Naravno, moraš da praviš korake, a svaki pređeni korak može da se podijeli sa 2. Pa opet da se podijeli sa 2. Pa opet sa 2. Pa opet, pa opet, opet... Tako u beskonačno. Dakle, ti prelaziš beskonačno mnogo puteva, a opet stigneš do posla za minut-dva.
Ima ovde rupi i rupičica, a i možda nisam dobro objasnio, ali zanimljivo dapače.
jao to su zenonovi paradoksi. naravnom i tu ima popusta, i moze se dokazati matematickim pute jer kasnije ti se taj razlomak , jedna polovina, skrati sa dvojkom. ide fazon ovako: da bi presao jedan put moras preci polovinu tog puta, pa cetvrtinu , pa osminu, pa sesnaestinu, i tako u beskonacnost. takodje, zenon je tu zaboravio na vreme.
slicno kao za ahila i kornjacu.
Nisam ja dostigao taj nivo matematike. Ionako su svi koji su se bavili paradoksima poluđeli.