VPrijavaPrijavi se

Филозофске перипетије и мудросерије

Arhiva240 odgovora· poslednji 4. apr 2015.
ВЦ

Ову тему сам отворио због људи који воле бескрајне дебате и теоретисање у празно.

Елем, баш данас сам се занимао тематиком- ако ја одем у прошлост и убијем свога оца, јесам ли ја оцеубица или самоубица?

Након дуге дискусије сам изнео мишљење да нисам ништа, јер се тим актом заправо закључавам у просторно- временски парадокс, који завршава шутнут у неки слепи рукавац главног тока времена.

И слично. Које је ваше мишљење?

· · · · · ·
EG

ako nešto nije očigledno ne mora da znači da je i nemoguće.
naravno da postoji granica saznanja, ogleda se u interesu. sve dok postoji interes za nešto, ta se granica pomjera. naravno, mogu to da kažem pošto je saznanje čist ljudski produkt, barem onako kako ga doživljavamo mi ljudi, i nadam se da o tom saznanju govorimo upravo. individualno, vjerovatno si upravu kada kažeš da je granica saznanja nešto što se pomjera stalno, ali čak i tu postoji mogućnost da se u nekim svarima sagleda početak i kraj. svaki govor je smisaon, ali potreban je određeni napor da takav postane. to što samo trećina ili manje ljudi poznaje koliko toliko kvantnu mehaniku ili bilo šta drugo, ne znači da su fizički nesposobni da to razumiju, nego da ili nisu imali priliku da se sretnu sa tim, ili da ih nije zanimalo. nije nauka ta koja lupa rampe, nego je onaj koji izražava taj koji lupa rampe ili čak onaj koji sluša. ali na kraju krajeva svaka nauka s vremenom postaje lakša za jezik, približnija.

samo na kratko ovo za suštinu:
pa naravno da postoji suština svega, suština je alat koji smo stvorili da sagledamo neku pojavu, od onoga što percipiramo kao početak pojave do percepcije kraja iste te pojave. neopservabilne stvari i nemjerljive možemo da percipiramo samo kao ideje, ali čak i tada to ne znači da one ne postoje. u nekoj generalnoj slici svega koju upotpunjujemo konstantno nalazimo mjesto svrsi tim stvarima koje percipiramo

kvalitativni skok ne može da postoji bez kvantitativnog skoka. pamet može lako biti samo stanje. ali ti govoriš o mehanizmima. mi smi pokazali da imamo tu "moć" donošenja zaključaka, ako već moram tako da kažem, i da ne poznavajući mehanizam naslutimo kako on radi. obrati pažnju na "naslutimo".

život ima tu osobinu da se prilagođava, i to stalno radi. ako je budućnost života inteligencija, on će je razviti do te potrebe dok ne bude zadovoljen. čak i sada, dok ovo piskaramo, stvara se nova forma inteligentnog života, ono što zovemo kolektivnom sviješću. iako je još u povojima, nju svakako čeka napredak u razvoju.
naravno, što se napretka tiče, on ne bira načina, ako za njim postoji potreba. naravno, to možda nije očigledno, ali to se dešava.

odlična debata, moram reći. dugo nisam ovoliko uživao.

EG

jok. malo naginjem na pozitivizam doduše. možda zbog sve te priče o napretku. ali to je iz nekog rezona da je čak i nazadovanje neki vid napretka. jebiga, izvini ako zaudaram na komunizam, možda je to što sam iz bosne, ili što su mi čarape iz kine

VA

Pazi, i po pozitivnim nalazima današnje nauke, sve će ovo pojesti entropija, i zvezde će se oladiti, i galaksije razići, i brzina širenja toliko povećati da će na kraju i atomi biti rastrgnuti i dobićeš praznu i hladnu kašu ničega. Ne vidim tu prostora i vremena za progres, u krajnjoj liniji. Kad već pričamo o prostoru i vremenu.

ТМ

A, meni nije jasno kakav vi singularitet spominjete? Da li ima više singulariteta? Aaa, zbunili ste me, zaista vas ništa nisam razumio, samo da ste cibanisali nečije MUDRE riječi. :)

EG

da, ali to je nešto drugo. recimo da je to ciklus postojanja univerzuma, ukoliko je to sve za sada validno. trenutno, takve stvari su ipak malo izvan domašaja ljudske percepcije. čitava ta priča polako prelazi u domen hipoteza. na kraju krajeva, trenutna ideja o hlađenju univerzuma je oživljavanje, da li bi van der Valasa (nisam za ovo ime stvarno siguran). ubrzo tada je ta ideja odbačena. zbog novih saznanja, naravno. pa je zbog istih tih, samo novijih, saznanja ponovo vraćena u igru. prosto, izgleda da postoji trend periodičnosti, ili bolje reći cikličnosti, u svemu, pa čak i u idejama. s tom razlikom da je to otvorena cikličnost, koja u svakom svom periodu ipak bude malo izmijenjena.

trenutno, ne vidimo baš direktnu vezu prostorvremena i života, bez obzira na to koliko se onaj stočar hoking trudio da ubaci boga u gravitaciju. tako da moram da ubacim jedan graničnik u raspravu, a to je da ne možemo baš tako lako da skočimo sa ljudskog razvoja do kraja univerzuma, ukoliko ga već univerzum uopšte i ima.

naravno, možda ljudski razvoj ima neku svoju gornju granicu, pošto je trenutni naučni trend da je sve ograničeno. tako recimo imamo maksimalnu temperaturu danas, u svemiru, kao i naravno minimalnu, iliti kelvinovu nulu. smatra se i da je svemir ograničen, takođe trenutno.
a i što ne bi ljudski napredak, recimo, imao svoju granicu? samo što ne znam kakva bi joj bila manifestacija. i to je recimo interesantno.

ali postoje čudne stvari, kao, recimo, bijele rupe (kad pomenu hlađenje svemira), koje sem toga što su antipodi crnim rupama dovode i do toga da postoji porast entropije (ili smanjenje, zavisi kako gledaš, pošto je entropija onakva kako je usmjeriš) tako da se protivi "prirodnom toku" entropije. to je iz nekog razloga protiv rezona hlađenja univerzuma.

VA
Citat:trenutno, ne vidimo baš direktnu vezu prostorvremena i života

http://en.wikipedia.org/wiki/Fine-tuned_Universe

Citat:ali postoje čudne stvari, kao, recimo, bijele rupe

Ne znam da su uočene?

Citat:A, meni nije jasno kakav vi singularitet spominjete? Da li ima više singulariteta? Aaa, zbunili ste me, zaista vas ništa nisam razumio, samo da ste cibanisali nečije MUDRE riječi. :)

Ja nikakav, ali valjda ih ima više, a na početku je bio jedan, a šta je to, e nemam pojma, niti se može znati, jer "tamo" ne važe zakoni fizike i logike.

I, bijele rupe nisu uočene to je i dalje domen fikcije.
A, vjerovatno si gledao Hokinga kako objašnjava invertovanu crnu rupu nazivajućije je simbolično bijelom.

EG

ovo za podešeni svemir tupe već dugo, ali ne pije mi to mnogo vode. to je čisto kreacionistički prilaz kojim se lagano uvodi inteligentno stvaranje. pa naravno da je pi za jednu decimalu drugačije ne bi niko od nas sada ovo pisao, ali možda bi nešto ipak postojalo. pobogu, to je kao da nađeš rukavicu na ulici koja ti savršeno pristaje i kažeš "ovo je pravljeno za mene". ovaj članak nije direktna veza, to je samo hipoteza o direktnoj vezi, koja mi više liči na neki trećerazredni SF roman sa nedorađenom idejom.

http://en.wikipedia.org/wiki/White_hole s tim što ovdje počinju od "hipotetske" ali to stvarno izađe kada se matematički modeluje, kao nešto što treba da postoji. s obzirom da je preko devedeset posto poznatih crnih rupa otkriveno u poslednjih dvadesetak godina, a i manje, samo je pitanje vremena kada će nešto takvo eksperimantalno iznaći. doduše, može se reći da trenutni model ne pije vode, ali čak i tada postoje neuobičajene osobine određenih crnih rupa koje utiču na entropiju. jebiga, tako su nas učili na statističkoj fizici

e ja se stvarno izvinjavam na neograničeno dugim postovima. omakne mi se tako pa bulaznim na kile

VA

Па сад ти одбацујеш нешто што је озбиљно поткрепљено чињеницама као неки креационизам, а прихваташ неке математичке спекулације као чињеницу. Не стоји ми приступ.

Citat:to je kao da nađeš rukavicu na ulici koja ti savršeno pristaje i kažeš "ovo je pravljeno za mene"

Али ако би твоје само постојање зависило баш од те рукавице и њеног савршеног пристајања, можда би се мало замислио?

EG

da, ali to se ne dešava. u domenu mene i rukavice, barem. mislim, da me ne shvatiš pogrešno, ovdje se pozivam na nedostatak empirijskih dokaza za takvo nešto.
to je uzimanje posljedice da je zapravo ona uzrok uzroka. tako mi se čini

VA
Citat:ovdje se pozivam na nedostatak empirijskih dokaza za takvo nešto

Sve mi se nešto čini da moderna fizika suviše zalazi u filozofiju, pa se trgne pred nedostatkom empirijskih dokaza, pa se vrati, pa opet spekuliše, pa opet tako sve u krug...

· · · · · ·
CC
Citat:pa kako, kad između
ta dva mesta ima besk. mnogo delova da se
pređe"
To je kao onaj paradoks Ahil i kornjača.

Misliš da je nemoguće da Ahil stigne kornjaču, ako joj je dao neku prednost...jer dok je stigne Ahil, ona napravi još malo, on opet stigne, ona opet još malo...i tako u nedogled...
To je isto njegovo, napravio je on još neke "paradokse", ali nisam hteo da smaram... :)

CC
Citat:U staroj Grèkoj Sokrat je bio na glasu kao èovek koji ceni znanje.
Jednog mu je dana prišao poznanik i rekao mu:

- Znaš li šta sam upravo èuo o tvom prijatelju?

- Stani malo - odgovori Sokrat. - Pre no što mi išta kažeš, želim da
napravim mali test. Zove se 'Test trostrukog kriterijuma'.

- Trostrukog kriterijuma?

- Upravo tako - nastavi Sokrat - pre nego što poèneš da prièaš o mom
prijatelju, mogao bi na trenutak razmisliti zadovoljava li to neke
kriterijume. Prvi kriterijum je Istina. Jesi li potpuno siguran da je to
što mi želiš reæi istina?

- Ne - odgovori poznanik - zapravo sam to tek èuo i...

- Dobro - veli Sokrat - znaèi nisi potpuno siguran je li to istina ili
nije. Da vidimo sada i drugi kriterijum, kriterijum Dobra. Je li to što
želiš reæi o mom prijatelju, nešto dobro?

- Ne, naprotiv...

- Dakle - nastavi Sokrat - želiš mi reæi nešto loše o njemu, a nisi èak
ni siguran da li je to taèno. Još uvek možeš proæi na testu, jer je
ostao još jedan kriterijum, kriterijum Koristi. Hoæe li to što mi želiš
reæi o mom prijatelju, biti meni korisno?

- Ne, ne baš.

- Pa - opet æe Sokrat - ako to što mi želiš reæi nije istina, nije dobro
i nije korisno, zašto bi mi to uopšte i rekao?

Eto zašto je Sokrat bio veliki mislilac i cenjena osoba stare Grèke.

To takoðe objašnjava zašto nikad nije saznao da ga zena vara sa prijateljom".

Prekopirao sa nekog levog sajta, da malo živne tema...

PU
Citat:Misliš da je nemoguće da Ahil stigne kornjaču, ako joj je dao neku prednost...jer dok je stigne Ahil, ona napravi još malo, on opet stigne, ona opet još malo...i tako u nedogled...
To je isto njegovo, napravio je on još neke "paradokse", ali nisam hteo da smaram... :)
Citat:Ne mislim da je nemoguće, ko uopšte misli da je nemoguće. Samo mi je zanimljiv apsurd. :)
volim ove stvari, šokiraju me.

Nije apsurd, nego jednostavno ljudi ne razmišljaju o vremenu kada o ovome pričaju.
Recimo da Ahilu treba tačno 1 sekunde da prestigne kornjaču, a 0,9 sekundi da stigne do mesta gde je ona bila kada je on krenuo. Onda mu treba još 0,09 sekundi da stigne do mesta gde je ona bila kad je on bio na 0,9 sekundi. Dakle on posle 0,99 sekundi od početka stigne do tog mesta gde je kornjača bila kada je on bio na 0,9 sekundi od početka. E sad, tako usitnjavanjem posle nekoliko iteracija dolazimo do 0,99999999999999999 sekundi od početka, ali nikad ne možemo stići do tačno 1 sekunde jer u tom trenutku će Ahil stići kornjaču.

NV

1.To je paradoks dede
2.Ti sad odes, lepo isprasis dedi dupe, nema dede, nema tate, nema tebe. Ali ako nema tebe onda nema nikoga kp bi ubio dedu, je l' te? Onda je deda ziv, ćaća sav srecan, ti si ziv. I onda ti opet odes i ubijes dedu. I tako opet i opet i opet...

PL

dedu neces ubiti...jer ne mozes menjati buducnost i prirodnu silu...koliko god pokusavao dedu neces ubiti...osim ako odes u paralelni univerzum

TU

Fazon: zamahneš sikirom, deda samo u bulettajmu dodžuje ko ništa, sipaš mu mišomor, prospe se, otkačiš mu sajlu za kočnicu na IMT533, on ode peške taj dan.

ПА

мене ово интересује.

рецимо имамо дуж АB, која је дуга 10 цм, значи коначна је. треба је поделити на три једнака дела, то је 3.3333333333 итако у бесконачно,, како је онда та дуж од 10цм коначна, ако је збир та 3 дела заправо бесконачан - 9.99999999999999

CC

Nije. Broj je periodičan. To što ne znaš decimalan zapis, to je drugo. Obično se zapisuje sa tačkicom na drugom broju iza tačke. Ako bi ga napisao kao razlomak to je tačno jedna trećina.

Ako u kalkulatoru podeliš 1 sa tri, dobićeš 0.3333333333 i ako to pomnožiš sa 3, dobiješ 1. Ispade da je kalkulator pametniji od tebe. :(

YO

зато што си навикао на декадни систем са десет цифара, па ти се чини да је тај део "бесконачан". нпр. у систему са основом 3 и дуж и сваки део су "коначни".

а ако већ нећеш да мрдаш од декадног, 9,9999999, па у бесконачно је једнако 10. зато што је сума 9/(10 на н) за н које иде од 0 бесконачно = 10.

ШО

ћивоте ај прекини да зајебаваш анђелка, погледај му име, већ му је довољно тешко

JU

Meni je ovo zanimljivo: Recimo da od kuće do posla imaš 200 metara. Ideš peške. Naravno, moraš da praviš korake, a svaki pređeni korak može da se podijeli sa 2. Pa opet da se podijeli sa 2. Pa opet sa 2. Pa opet, pa opet, opet... Tako u beskonačno. Dakle, ti prelaziš beskonačno mnogo puteva, a opet stigneš do posla za minut-dva.
Ima ovde rupi i rupičica, a i možda nisam dobro objasnio, ali zanimljivo dapače.

ПА

jao to su zenonovi paradoksi. naravnom i tu ima popusta, i moze se dokazati matematickim pute jer kasnije ti se taj razlomak , jedna polovina, skrati sa dvojkom. ide fazon ovako: da bi presao jedan put moras preci polovinu tog puta, pa cetvrtinu , pa osminu, pa sesnaestinu, i tako u beskonacnost. takodje, zenon je tu zaboravio na vreme.
slicno kao za ahila i kornjacu.

JU

Nisam ja dostigao taj nivo matematike. Ionako su svi koji su se bavili paradoksima poluđeli.

VA

Imam ja rešenje za to: ne postoje beskrajno male veličine, već postoji najmanja moguća veličina, nešto kao kvant prostora. Užasno sitna, ali konačna. I tako, ako za određeno vreme kornjača pređe jedan trilion triliona triliona tih jedinica, zeka će preći sedam triliona triliona triliona tih jedinica, i stiže tu kornjaču bez problema, glatko. Pošto je razdaljina sastavljena od konačnog broja kvanata prostora, ne postoji mogućnost da se razmak između njih smanjuje u beskonačnost.

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se