U posebnosti spada korišćenje vokativa za treće lice u epskim pesmama: "Poranio Milić barjaktare";
dupla negacija, što je karakteristika i drugih slovenskih jezika (ne znam da li svih);
reči poput: kamoli, negoli, dajder, uzmide; množina od "je li" - jelte; kojekad, kojegde, gdegde, gdeko, takoreći...
Kao i gomila istih reči koje pisanjem odvojeno ili spojeno dobijaju sasvim različito značenje.
Sve u svemu, komplikovan jezik.