stari grci su kad su izmislili rec "atom" zamisljali nesto sto cepkas toliko puta da se vise ne moze cepkati, dakle, atom je po njima bio najmanja cestica koja se vise ne moze cepkati
kasnije su ne znam tacno kad i ko primetili da bi atom morao biti sacinjen od protona neutrona i elektrona, dakle jos sitnijih cestica
e sad ne znam, jos sitnije cestice dal postoje od njih, moguce je da je neutron sacinjen od nekih nazvacemo ih Sosovih cestica, od 34 do 47 Sosovih cestica je potrebno da bi se formirao jedan neutron recimo, a i on se verovatno moze jos cepkati...i kako ti mislis to da izracunas koliko neutrona ima u svemiru onda?
Протони, неутрони и електрони се састоје од кваркова. Не знам тачно, рецимо да се протон састоји од 2 ап кварка и једног даун кварка. И сад тако за сваку честицу. Плус се претпоставља да се све то састоји од нечег још мањег па све до стрингова који су као најмањи.
meni je malo retardirano kako ljudi kapiraju atome, elektrone, čestice uopšte, kao nekakve 'čvrste' i prazne entitete koji kao da su 'povezani' nekakvim silama koje su nešto drugo od tih čestica, a zapravo su same te čestice sile. čestica je prosta fikcija kojom bi dinamika sila bila sračunljiva, jer, da se razumemo, čestica kao čestica ne postoji, već je jednostavno neko 'zaustavljeno' stanje. zato se i cepkamo sve više i sitnije u čestice i dolazi se do sve čudnijih rezultata, u krajnjoj liniji do neodređenosti. stvar cepanja čestica na još manje nije stvar njih samih, nego nas.
Па да, рецимо већина људи посматра атом као језгро куглица са електронима као планетама које зује наоколо, а заправо није тако, електрон је више облак, као неко поље, вероватноћа где и како ће се налазити. Чудно је то јако, овако кад се прича звучи као мамбо-џамбо, а није :) Мада, све ће то физика решити, стотинама година људи говоре како се нешто не може, а физика иде и кобјашњава.