VPrijavaPrijavi se

Apsolutna istina - Da li postoji? Da li treba biti sredstvo nadležnih organa? Da li je istina jednaka dogmi ako se propagira kao apsolutna?

Arhiva189 odgovora· poslednji 13. apr 2014.
PF

Poštovani,

otvaram ovu temu kako iz razloga što sam zainteresovan pročitati vaše odgovore, tako i iz onog da pokušamo malo diskutovali o filozofiji van tema u kojima se to smatra nepoželjnim.

Za slučaj da neko nije upućen u značenje termina iz naslova, evo neke moje banalizovane definicije. Apsolutna istina je ona istina koja je potpuno tačna i oslobođena subjektivnog u potpunosti.

Naime, ukoliko dva čovjeka posmatraju trećeg kako čini nešto, obojica to doživljavaju na različit način, počev od individualnih razlika u izraženosti njihovih pet čula, preko ugla posmatranja do stava prema trećoj osobi i sl.

Elem, mislim da su tri pitanja iz naslova ključna u ovoj diskusiji.

(EDIT: Izbrisan dio posta koji su modovi i njihovi robovi željeli prikazati kao svojevrsno jadanje; prim. aut: smiješni su)

Da li je apsolutna istina zapravo korisno sredstvo nadležnih organa?
Ja mislim da jeste jer svaki sistem mora težiti idealu poštovanja od strane svojih potčinjenih, to jest, ma koliko distopijski to zvučalo, da se sve ono što sistem tvrdi od strane pomenutih smatra apsolutnom istinom.

Međutim, ako dođe do toga, da li to znači da sistem počinje koristiti apsolutnu istinu u sopstvenu korist i time formira dogme?

Spem stop

Inb4: Pazl je peder/pička/kurton; žao mi je Pazla i sl.

· · · · · ·
AD

Aj sad malo o temi: Nisam imao živaca da čitam sve postove na prethodnih par strana, jer sam siguran da ne sadrže apsolutnu istinu u sebi. Po mom skromnom mišljenju, apsolutna istina apsolutno postoji, ali da bi je neko spoznao, taj neko mora da bude izvan ili, još tačnije - iznad sistema koji posmatra. Najbolje je da taj neko u sebi obuhvata ceo sistem. Jer ako neko iz sistema (unutar sistema) pokušava da spozna sistem u celini, uvek će se sudariti sa problemom perspektive iz koje posmatra taj isti sistem. U okvirima fizičkog svemira, za posmatrače unutar sistema ograničavajući faktor je prostor-vremenska relativnost, koja dovodi do toga da jednu prostu istinu ne možemo da spoznamo istovremeno sa drugom prostom istinom a kamoli da spoznamo apsolutnu istinu. Samo posmatrač koji svemir može da posmatra u njegovoj celovitosti izvan prostor-vremenskih ograničenja, može da ima uvid u apsolutnu istinu. E sad, pošto svemir postoji sa svim svojim vrednostima, to što mi posmatrači insajderi ne možemo da ga sagledamo ne menja njegove apsolutne vrednosti. A pošto te vrednosti postoje, to znači da postoji i mogućnost da se one sagledaju. Čim postoji ta mogućnost, znači da postoji i posmatrač. Jer, po kvantnoj fizici, do momenta merenja, postoji tzv. superpozicija stanja, a činom merenja, dolazi do kolapsa superpozicije stanja u jedno utvrđeno, izmereno stanje. Kako se svemir očigledno ne nalazi u superpoziciji stanja, to znači da je neko utvrdio sve njegove vrednosti. A taj neko mora biti iznad sistema. Eto vam dokaza o postojanju Boga. Od pravnika sa tri pročitana teksta o kvantnoj fizici.

СК
Citat:У сваком делу свемира. Антигравитација коју замишљају у сајфају не функционише, јер осноцне силе не можеш да искључиш, само да завараш или прикријеш, али искључиво кроз законе физике.

Човек нема појма шта је узрочник гравитације. То што је овде она основна сила, не значи да је и негде другде основна сила. Исто тако, зашто би неким другим бићима, из неке запиздине у Свемиру, били потребни исти елементи за живот као нама? Како ми то можемо да знамо.

У суштини, кад бисмо знали шта узрокује гравитацију, знали бисмо да ли може да постоји антигравитација или не, али познавање таквих физичких појава је далеко ван домашаја човека.

Не може категорички ништа да се тврди.
Што не значи да принцип дуалности није до јаја глуп (гравитација-антигравитација, материја-антиматерија, + и -, топло-хладно, лепо-ружно, протон-електрон, црно-бело, живот-смрт, курац-пичка). Људска перцепција је прилично ограничена, и човек неке ствари прихвата без објашњења.

Апсолутна истина не постоји за човека. Човек није биће које може да се похвали било каквом објективношћу, и једино што можеш да се сматраш апсолутном истином, а да је везано за људски род је смрт.

PF
Citat:kao prvo nije isto tezina i masa
kao drugo sila gravitacije je ista i na ovog sa padobranom i na ovog bez padobrana, tu se javlja druga "protiv sila" kao otpornost vazduha

Ja sam pročitao da si napisao nešto u vezi brzine pada. Nemam pojma šta sam povezao, muka me sad da ti tražim post ponovo. Nmvz.
I naravno da znam da masa i težina nijesu isto.
Masa je kad si napucan ali nijesi izdefinisan a težina je ono kad staneš na vagu pa kol'ko iskoči :+))))

GL
Citat:и једино што можеш да се сматраш апсолутном истином, а да је везано за људски род је смрт.

Lep, učen, komentar si napisao prethodno, i onda pobiješ sve do tada rečeno ovim.

Je l' možemo mi što smo putovali vremeplovom i bili svuda u svemiru da odemo s teme?

ЛЧ
Citat:Ma zezams se, nego, bre, ti treba da budeš novi Ajnštajn, koliko si siguran u sve to :) Koliko puta do sada se iz temelja menjalo shvatanje materije, energije, prostora i vremena? A koliko puta će još? Nekako je glupo reći da smo na pravom putu, nanjušili i sad samo tim putem, i eto istine. Bar ako nisi Hoking, njemu svaka čast, iz invalidskih kolica za samo tries godina uspeo je da učini da se u modernoj astrofizici oseti nešto novo. Ali ako si samo neko ko mu veruje, zadrži bar malo skepse.

Чини ти се, није се скоро ништа из корена мењало, него неко ко се не бави тиме, као ја и ти, и не зна све о томе и на прати редовно, помисли да се мења из корена, док су заправо то само мале поправке и мали кораци који све боље и боље описују природу. Тако сам и ја мислио кад сам раније размишљао о атомима или теорији релативитета, али сам онда прочитао једну књигу која описује развој физике од старе Грчке па до Ајнштајна и како се лагано и логично дошло до свега тога, а не неким "Еурека!" моментима и сличним стварима, како иначе људи мисле да се долази до тога. Већина сматра да је Ајнштајну одједном на памет пало све то, али није. Имам ја довољно скепсе за све то, али мислим да ти не треба скепса у случају да неко говори да гравитација не ради. Није то баш случај.

Citat:Samo posmatrač koji svemir može da posmatra u njegovoj celovitosti izvan prostor-vremenskih ograničenja, može da ima uvid u apsolutnu istinu. E sad, pošto svemir postoji sa svim svojim vrednostima, to što mi posmatrači insajderi ne možemo da ga sagledamo ne menja njegove apsolutne vrednosti. A pošto te vrednosti postoje, to znači da postoji i mogućnost da se one sagledaju. Čim postoji ta mogućnost, znači da postoji i posmatrač. Jer, po kvantnoj fizici, do momenta merenja, postoji tzv. superpozicija stanja, a činom merenja, dolazi do kolapsa superpozicije stanja u jedno utvrđeno, izmereno stanje. Kako se svemir očigledno ne nalazi u superpoziciji stanja, to znači da je neko utvrdio sve njegove vrednosti. A taj neko mora biti iznad sistema. Eto vam dokaza o postojanju Boga. Od pravnika sa tri pročitana teksta o kvantnoj fizici.

Ок, али! Откуд ти знаш да се свемир очигледно не налази у суперпозицији стања, ако можеш да гледаш неке честице које су у суперпозицији стања? И закони квантне физике не делују баш тако једноставно и реципрочно и на макро свет.

Колега правник :)

ОЈ
Citat:Samo posmatrač koji svemir može da posmatra u njegovoj celovitosti izvan prostor-vremenskih ograničenja, može da ima uvid u apsolutnu istinu. E sad, pošto svemir postoji sa svim svojim vrednostima, to što mi posmatrači insajderi ne možemo da ga sagledamo ne menja njegove apsolutne vrednosti. A pošto te vrednosti postoje, to znači da postoji i mogućnost da se one sagledaju.

a kako ti znaš da postoje, ako si uvek unutar nekog sistema? to je prosto nagađanje, a i dogmatička iluzija. ne postoji meta-sistem, nit je svemir sistem svih sistema, već se raspada na interrelacije koje nemaju meta-instancu niti apsolutno jedinstvo

Citat:Kako se svemir očigledno ne nalazi u superpoziciji stanja, to znači da je neko utvrdio sve njegove vrednosti. A taj neko mora biti iznad sistema.

utvrdio je - čovek. jer čovek je biće koje se zaluđuje bežanjem iz 'sistema' i zato izmišlja apsolutne vrednosti.
je l bi se smelo reći da 2+2=4, ako čovek više ne bi postojao postojao? bilo bi jako antropocentrično, a i pomalo bogougodno tako nešto lupiti

СК
Citat:Lep, učen, komentar si napisao prethodno, i onda pobiješ sve do tada rečeno ovim.

Не не, лоше сам се изразио можда.
Апсолутна истина је по дефиницији истина коју никаква наредна информација, сазнање и слично не промени.
И у свакој истини постоји субјективни моменат што је одмах отписује као апсолутну истину.
Кад сам рекао људски род, пре свега сам мислио на то да не постоји човек који никада није слагао. Који увек каже оно што мисли и слично. Значи, свака бела лаж, или било каква друга лаж, колико год минорна била, човека дисквалификује као искрено биће.
Сви лажу, неки мање, неки више, некога можда не лажеш, али некога другог сигурно лажеш. Итд.
У референтном систему, у ком је координатни почетак човек, апсолутна истина не постоји.

Онај коментар је био чисто физички, јер је опет истина, да човек зна јако мало о истој. И оно што примети као неку природну појаву узима здраво за готово, без икаквог објашњења зашто је то тако. Слично као религија Бога. Само што у овом случају постоји неки доказ постојања, али не постоји познати узрок истој.

AD
Citat:Ок, али! Откуд ти знаш да се свемир очигледно не налази у суперпозицији стања, ако можеш да гледаш неке честице које су у суперпозицији стања? И закони квантне физике не делују баш тако једноставно и реципрочно и на макро свет.

Колега правник :)

E, upravo tako. Moj post je prepun očiglednih kontradikcija i nedorečenosti. Pre svega, primedba da kvantna fizika ne deluje na makro planu, pa onda sve ostalo. Iskreno, samo prvi deo mog posta predstavlja razrađeno razmišljanje a to je tvrdnja da apsolutnu istinu može da spozna samo neko ko se nalazi iznad sistema odnosno neko ko u sebi sadrži sistem. Sve ostalo je konstrukcija koju sam onako, u dahu, smislio dok sam kuckao post, čisto kao malu gimnastičku vežbu.
S tim u vezi, na mestu su i Oc Joilove primedbe, ali moram da primetim da ovo

Citat:je l bi se smelo reći da 2+2=4, ako čovek više ne bi postojao postojao? bilo bi jako antropocentrično, a i pomalo bogougodno tako nešto lupiti

može da se opovrgne od strane pobornika tzv. antropijskog principa.

ME

Nemoj tako. Ja vjerujem da je mogao biti i prvi, al je vjerovatno dobio neku povredu na treningu u kvalifikacijama...

Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se