Poštovani,
otvaram ovu temu kako iz razloga što sam zainteresovan pročitati vaše odgovore, tako i iz onog da pokušamo malo diskutovali o filozofiji van tema u kojima se to smatra nepoželjnim.
Za slučaj da neko nije upućen u značenje termina iz naslova, evo neke moje banalizovane definicije. Apsolutna istina je ona istina koja je potpuno tačna i oslobođena subjektivnog u potpunosti.
Naime, ukoliko dva čovjeka posmatraju trećeg kako čini nešto, obojica to doživljavaju na različit način, počev od individualnih razlika u izraženosti njihovih pet čula, preko ugla posmatranja do stava prema trećoj osobi i sl.
Elem, mislim da su tri pitanja iz naslova ključna u ovoj diskusiji.
(EDIT: Izbrisan dio posta koji su modovi i njihovi robovi željeli prikazati kao svojevrsno jadanje; prim. aut: smiješni su)
Da li je apsolutna istina zapravo korisno sredstvo nadležnih organa?
Ja mislim da jeste jer svaki sistem mora težiti idealu poštovanja od strane svojih potčinjenih, to jest, ma koliko distopijski to zvučalo, da se sve ono što sistem tvrdi od strane pomenutih smatra apsolutnom istinom.
Međutim, ako dođe do toga, da li to znači da sistem počinje koristiti apsolutnu istinu u sopstvenu korist i time formira dogme?
Spem stop
Inb4: Pazl je peder/pička/kurton; žao mi je Pazla i sl.