Eh kad se setim, nekada davno... da nam profa 5 minuta da dokazemo da je 1 vece od nula.
Apsolutna istina - Da li postoji? Da li treba biti sredstvo nadležnih organa? Da li je istina jednaka dogmi ako se propagira kao apsolutna?
I smeta mi konstantno sagledavanje stvari iz ugla čoveka kao centra svih centara, početka svih koordinatnih sistema.
problem je kod 'pozitivnih' i 'objektivnih' što se kod njih antropocentrizam jako dobro švercuje kroz nekakvo htenje objektivnosti i matematičke tačnosti, pa i to je čovek izmislio i to je tvorevina subjekta, tako da je i to jako antropocentrično. da ne kažem tek pucanje na to da postoji jedna istina. jako naivno i ljudsko, suviše ljudsko.
'priroda' (mada je i sama naš konstrukt) je apsolutno ravnodušna spram svake spoznaje, šta se nje tiče da li se može do nje dospeti jednom ujedinjenom teorijom i da li ona podleže našim istinitosnim sudovima. svašta...
haha, boktejebote, ljudi se gadjaju "objektivnim" tako lako da ih treba našamarati
Pazi ovo
X = Y
X² = XY
X²-Y² = X²-XY
(X+Y)(X-Y) = X(X-Y)
sad podijeliš obje strane jednačine sa X-Y i dobiješ:
X+Y=X
E sad kako je X=Y zapišemo to kao
X+X=X > 2X=X
Podijeliš sad opet jednačinu sa X i dobiješ
2 = 1
ovaj trik koristim jako cesto kad se neko pravi pametan, fora je sto je podeljeno sa nulom, i onda ja kazem "ako ne poznajes dovoljno neku oblast kojom pokusavas nesto da dokazem, mozes napraviti neku gresku poput deljenja sa nulom, i dobiti nebulozne rezultate"
EDIT:
evo ti prostiji nacin
http://vukajlija.com/forum/teme/28990-niko-nije-jeo-kolko-ih-je-jelo?strana=3#post_1417843
Ne funkcioniše to na tom principu. Biološki si određen da toliko bazične stvari opažaš isto (u stvari slično) kao bilo koji pripadnik tvoje vrste. Inače ne bi mogao da gađaš dugmiće na tastaturi, što kažeš. Ali i ako jedna cela vrsta, biološki uslovljeno, ima jednu percepciju nečega, pitanje je koliko je to "istina". Delfini svet vide potpuno drugačije od čoveka, ili slepi miševi, jer su im čula različita, oni koriste eholokaciju. Nego nije poenta u čulima, nego u mišljenju. Nadam se da više opažaš mozgom nego očima
ima interesantan članak na sličnu temu od tomasa nejgela, pod naslovom 'kako je biti slepi miš?' i vrlo je interesantan i pomalo konfuzan, ali jako dobro udara na redukcionističku spiku o svesti, preporučujem
jeste
na ovu foru se nekada kontalo da treba napraviti vestacku inteligenciju, ne znam dal su ostali pri tome, ukratko ne postoji apsolutno tacna informacija, nego postoji informacija tacna tipa 79% il 23% itd
http://en.wikipedia.org/wiki/Fuzzy_logic
jebiga, opet pun kurac referenci...
A jeste, treba da pročitaš ceo internet... Ovo preti da sklizne u akademsku raspravu umesto u napušavanje :)
Jel' sramota priznati da me ove filozofske stvari, ali izistinski potpuno, ne zanimaju lolo
Ovo preti da sklizne u akademsku raspravu umesto u napušavanje :)
takve rasprave su najbolje, kao kad se voziš u luna parku pa gledaš da odvoziš bez ijednog sudara. Mnogo interesantnije nego da se zabijaš u svakog. Napušavaju samo sitna bića kad ostanu bez argumenata.
Jel' sramota priznati da me ove filozofske stvari, ali izistinski potpuno, ne zanimaju lolo
Nije :) Ti konstruiši veštačku inteligenciju, bolju od ljudske, i Bog da nas vidi!
takve rasprave su najbolje, kao kad se voziš u luna parku pa gledaš da odvoziš bez ijednog sudara. Mnogo interesantnije nego da se zabijaš u svakog. Napušavaju samo sitna bića kad ostanu bez argumenata.
Problem sa akademskim raspravama je što će uvek imati neko neku drugu referencu, pa će se pozvati na ovog-onog, i na kraju se svodi sve na interpretacije nečega što je neko drugi rekao. A kod običnog napušavanja je jednostavno: jedi govna - ma jedi ti govna. Ali u suštini izađe na isto :)
ja sam stao kod "fizikalistička teorija". pojma nemam
joil nam precjenjuje ovih preporukama, hehe
akademski necivilizovana rasprava sa par poluintelektualaca, nije slučaj ovde, ali takav vid rasparave je zanimljiviji, hah
e, znate sta je meni majndfak?
kaze imas skup celih brojeva (1,2,3...beskonacno), i skup parnih brojeva (2,4,6...beskonacno) , dakle skup parnih brojeva je podskup celih brojeva, takodje postoje elementi koji ne pripadaju skupu parnih, a pripadaju skupu celih (1,7, uopste svi neparni brojevi), i sad logicno je da ima vise celih brojeva nego parnih brojeva, jer su parni brojevi podskup celih, a postoje i elementi koji ne pripadaju parnim a pripadaju celim
pa kaze, sledeca logika, imas dva skupa, naprimer korpu jabuka i korpu krusaka, ne znas koliko ih ima unutra, i recimo ne znas da brojis preko recimo 10, uzmes jednu krusku i jednu jabuku i stavis ih sa strane, ovo ponavljas sve dok ne ispraznis jednu ili obe korpe, ako si u isto vreme ispraznio obe korpe ta dva skupa imaju isti broj elemenata, ova funkcija koja elementu iz jendog skupa dodeli tacno jedan odredjeni element iz drugog skupa (svaka jabuka ima svoju krusku sa kojom si je izvadio, i obrnuto) se zove bijekcija
e sad kaze, posto nismo sposobni da brojimo do beskonacno koristicemo ovu foru da vidimo ima li vise celih ili parnih, postoji bijektivna funkcija iz skupa celih na skup parnih brojeva, ta funkcija je
x=2y
y su celi, x su parni,
i za svaki ceo broj ima tacno odredjen paran broj, i obrnuto, dakle postoji isti broj celih i parnih brojeva
dakle, moguce je da nadskup i podskup (koji su razliciti, u nadskupu postoje elementi koji ne pripadaju podskupu) imaju isti broj elemenata...sto je potpuno nelogicno...sta je tu sad istina?
cini mi se da se lik koji je provalio ovo ubio, il je makar zavrsio u ludnici
monsinjor edvard gej :D
Много серете, физици не треба филозофија, а филозофији не треба ограничење да би срали ко и до сад.
kaze imas skup celih brojeva (1,2,3...beskonacno), i skup parnih brojeva (2,4,6...beskonacno) , dakle skup parnih brojeva je podskup celih brojeva, takodje postoje elementi koji ne pripadaju skupu parnih, a pripadaju skupu celih (1,7, uopste svi neparni brojevi), i sad logicno je da ima vise celih brojeva nego parnih brojeva, jer su parni brojevi podskup celih, a postoje i elementi koji ne pripadaju parnim a pripadaju celim
Pazi, često sretnem neđe da piše da je svemir neograničeno velik ali i ono da se širi.
Ako je nešto beskonačno, ono se ne može dalje širiti ali opet, ako se svemir širi, šta je izvan njega?
Nego, nebitno to sad, ako krenemo od toga da se svemir širi, onda to znači da je ograničen i da se (u teoriji) može odrediti tačan broj atoma u njemu.
Ako uzmemo da se atomi sastoje od elektrona, protona i neutrona a da su neutroni najbrojnije čestice u njima, onda znači da u svemiru najveći broj koji možemo dobiti a da on odgovara kvantitativno nečemu jeste neki broj N koji odgovara ukupnom broju neutrona u svemiru.
Svaki broj koji dolazi nakon toga se može koristiti u matematici ali da kvantitativno odgovara nečemu teško.
Naravno, to je sa izuzetkom onoga da koristimo mjerni sistem neki tipa da je elektron prečnika R=n đe je n neki ultramali broj koji mu odgovara (obzirom da su elektroni, koliko sam upućen najmanje čestice koje postoje mada moguće vrlo da griješim), i onda samo koristimo to da odredimo ukupnu zapreminu svemira i eto najvećeg "korisnog" broja.
Beskonačno u smislu mjerljivog na taj način ne postoji u ograničenom sistemu jer se svemu mjerljivom brojem može pripisati neki
ne, međusobno su jedna drugoj potrebne da ograničavaju sebi nedozvoljene pretenzije. filozofija je tu da kaže fizici il prirodnoj nauci uopšte (ili matematici) da one nemaju monopol nad pojmom 'istine', a fizika bi bila tu da filozofiji kaže da se ne zapliće tamo gde joj nije mesto, u nerešiva pitanja o postojanju duše, boga i sličnih gluposti.
Joila za patrijarha!
ne, međusobno su jedna drugoj potrebne da ograničavaju sebi nedozvoljene pretenzije. filozofija je tu da kaže fizici il prirodnoj nauci uopšte (ili matematici) da one nemaju monopol nad pojmom 'istine', a fizika bi bila tu da filozofiji kaže da se ne zapliće tamo gde joj nije mesto, u nerešiva pitanja o postojanju duše, boga i sličnih gluposti.
Pa niko nema monopol nad "istinom", ali fizici je potreban samo prstohvat filozofije, dok je filozofiji potreban šamar da prestane da se ponaša kao naduvani tinejdžer, već da se uozbilji. :)
kad bi se potukli sokrat, platon, aristotel protiv isusa i neka dva apostola ko bi izašao kao pobjednik?
Ako uzmemo da se atomi sastoje od elektrona, protona i neutrona a da su neutroni najbrojnije čestice u njima, onda znači da u svemiru najveći broj koji možemo dobiti a da on odgovara kvantitativno nečemu jeste neki broj N koji odgovara ukupnom broju neutrona u svemiru.
slab sam fizicar, nek me neko ispravi ako gresim
stari grci su kad su izmislili rec "atom" zamisljali nesto sto cepkas toliko puta da se vise ne moze cepkati, dakle, atom je po njima bio najmanja cestica koja se vise ne moze cepkati
kasnije su ne znam tacno kad i ko primetili da bi atom morao biti sacinjen od protona neutrona i elektrona, dakle jos sitnijih cestica
e sad ne znam, jos sitnije cestice dal postoje od njih, moguce je da je neutron sacinjen od nekih nazvacemo ih Sosovih cestica, od 34 do 47 Sosovih cestica je potrebno da bi se formirao jedan neutron recimo, a i on se verovatno moze jos cepkati...i kako ti mislis to da izracunas koliko neutrona ima u svemiru onda?
onda ću samo kao odgovor da kažem još jednu referenci, jer me mrzi... hajzenberg 'fizika i filozofija' i 'filozofski problemi kvantne fizike', kratke su knjižice i čitljive
kad bi se potukli sokrat, platon, aristotel protiv isusa i neka dva apostola ko bi izašao kao pobjednik?
brate mislim da bi Grci sabili, prvo što su pravoslavna braća a drugo jer su nabili biceps drkajući kurac, ovi trojca iz Mesopotamije nemaju šanse kvota tipa 14,32 na jevanđeliste.
Moje mišljenje, molim sve ove što ostave trijes dinara na ram za sliku da bi poljubili sisu bogorosice majke nek mi ne zamere.
Ako uzmemo da se atomi sastoje od elektrona, protona i neutrona a da su neutroni najbrojnije čestice u njima, onda znači da u svemiru najveći broj koji možemo dobiti a da on odgovara kvantitativno nečemu jeste neki broj N koji odgovara ukupnom broju neutrona u svemiru.
У свемиру највише има водоника и хелијума, који или немају (водоник) или имају један неутрон (хелијум), тако да највише има електрона и протона.
e sad ne znam, jos sitnije cestice dal postoje od njih, moguce je da je neutron sacinjen od nekih nazvacemo ih Sosovih cestica, od 34 do 47 Sosovih cestica je potrebno da bi se formirao jedan neutron recimo, a i on se verovatno moze jos cepkati...i kako ti mislis to da izracunas koliko neutrona ima u svemiru onda?
Sitniji su kvarkovi. Sa nemogućnošću daljeg usitnjavanja u našim očima, jer posmatranje njih remeti sam čin saznavanja kroz posmatranje. Čudno da fizika nije uspela da prevaziđe ovu sitnu prepreku.
meni je malo retardirano kako ljudi kapiraju atome, elektrone, čestice uopšte, kao nekakve 'čvrste' i prazne entitete koji kao da su 'povezani' nekakvim silama koje su nešto drugo od tih čestica, a zapravo su same te čestice sile. čestica je prosta fikcija kojom bi dinamika sila bila sračunljiva, jer, da se razumemo, čestica kao čestica ne postoji, već je jednostavno neko 'zaustavljeno' stanje. zato se i cepkamo sve više i sitnije u čestice i dolazi se do sve čudnijih rezultata, u krajnjoj liniji do neodređenosti. stvar cepanja čestica na još manje nije stvar njih samih, nego nas.
Čudno da fizika nije uspela da prevaziđe ovu sitnu prepreku.
'sitnu' prepreku :D