Imali su Skota Ficdzeralda (Veliki Getsbi)...mislim da je on dosta stariji od Selindzera. Mozda gresim, jebem li ga. Trebalo bi da jeste. Hemingvej je Ficdzeraldov savremenik...i jos dosta.
Књиге које су вас смориле током читања
da. Dzek London...njega sam zaboravio...odlican pisac...
Martin Idn, odlicna knjiga, meni najdraza njegova...
i budjavi Hemigvej...al on je lazov i prevarant i izmisljao....:)
al od Londona do Selindzera imas jedno 100 godina...
tolika zemlja, tolike godine a tolicko pisaca...
a u Jevropi pisac na svaki cosak...
Дефинитивно Хемингвеј.
Баш размишљам, ладно нико није поменуо Агату Кристи. :)
khm
edgar alan po, tven, lavkraft, hemingvej, ficdžerald, keruak
ovo samo od onog što čitah, imaju ameri pisaca
ja nikad nisam mogao puškina da svarim, aj što mi je dosadan, al ogavan mi je
Што се тиче Пушкина, могу испити пар чашица, мада је скупо у крв!
Generalno gledano rus voli da smori - i kao covek i kao pisac. Meni se od ruja jedino Bulgakov svideo bas ( ne mislim u gej smislu :) ).
Хелер, јебо вас Хелер. :)
Iako su me neke knjige od Hemingveja ozbiljno smorile, dobre su mu kratke pripovetke! Lepa je pripovetka "Cela zemlja pod snegom".
Што се тиче Пушкина, могу испити пар чашица, мада је скупо у крв!
bogami mrtva trka da l mi je taj škinpu ogavniji od pravog:)
Po...glupi ameri ga nisu priznali dok ga nisu priznali francuzi...
da nije bilo Bodlera ne bi ni znao ko je Po...
Mark Tven...rasista...
И ја готивим Булгакова, као и Хармса и Пастернака, макар што се тиче Совјетсе литературе.
Марија Семјонова, е, њу готивим.
Nije loš Vonegat. Ali Nabokov im je odličan.
jeste, sve sto je iz Amerike je super...
a iz majcice Rosije je bljak...
idite u ameriku kad je super...:)
DA ZIVJOT MAJCICA ROSIJA I PREZIDENT PUTIN!!!!!!!!!!!
Бушидо:
I ja sumnjam da si ti ikad ista u zivotu jeb'o. Mozda smo obojica u pravu. Mozda i nismo. Ali nase je da sumnjamo.
Даде ми идеју за дефиницију, захваљујем.
Бушидо:
Sto se moje izjave tice u vezi specijalaca i degena, tu sam preterao.
Inace, izvinjavam se ljudima koje sam nazvao degenima i specijalcima ako svojevoljno citaju Sekspira. Moja greska. Na ruzan nacin sam zeleo da docaram koliko me ta vrsta literature zraci.
Кул, разумели смо се. Остаје енигма ипак због чега ти зрачи ако ниси читао (тј. остало је на покушајима, као што си рекао), али небитно, видим да си тежак за дискусију, па нема смисла да те више терам да објашњаваш.
Shekspir...mozda je to stvarno genijalno napisano na engleskom, al su ga ovi nasi definitivno usrali sa prevodom...
Вала, не бих се сложио. Већину тих превода су радили Сима Пандуровић и екипа, и пошто сам нека дела читао упоредо (у исто време и оригинал и превод), морам да признам да ти преводи спадају у најквалитетније домаће преводе. Наравно да не одговарају савременом српском језику, јер превод мора да се усклади са стилом оригинала.
nesto mi se cini da u to vreme, vreme Shekspira, Evropa je vec dobrano imala razne kompozitore, pisce, naucnike a englezi su imali Skote..i Irce...
Тачно је да Енглеска у време Шекспира, односно у време Елизабетине владавине, а касније владавине Ђејмса првог доживљава културни процват, али било је феноменалних књижевника и пре Шекија. Џефри Чосер, Томас Малори, Бен Џонсон, Сидни, Спенсер. Штета што нема више њих у школској лектири, а мање Француза. :)
i budjavi Hemigvej...al on je lazov i prevarant i izmisljao....:)
Што мислиш тако? Хемингвеј је баш специфичан писац по томе што се мање ослањао на машту, а више на искуство. Тај је до своје двадесете године проживео више него већина људи до седамдесете.
Остаје енигма ипак због чега ти зрачи ако ниси читао (тј. остало је на покушајима, као што си рекао), али небитно, видим да си тежак за дискусију, па нема смисла да те више терам да објашњаваш.
Pa jebiga, znas kako, diskusija je na ovu temu sama po sebi teska. Cim svako po sebi drzi do nekih stavova i uverenja, a koja svakako nije moguce promeniti, onda pocinje drvljenje i, kao u ovom slucaju, pocne bockanje i prejebavanje. Da se ne lazemo, prejebavanje volimo i ti i ja. Na kraju krajeva, forum ume da bude jako dosadan kada nema teskih diskusija. Dok ima mere, sasvim je okej svaki sukob u razmisljanju, pa cak i neka cinicna primedba i podjebavanje.
Sto se Sekspira tice, to sto sam pokusao citati me je ozracilo, pa zato nisam nastavio. A jos uvek me zraci svaki put kada naletim na njega u nekom obliku, s' obzirom da je jos uvek jako prisutan kao tema i inspiracija u mnogim umetnostima (pozoriste, film itd.).
Recimo, moj dobar drug je pre jedno godinu dana, mozda malo vise, rezirao Otelo. Bila je sasvim dobra glumacka ekipa, medju kojima i Branimir Popovic i Branislav Lecic. Elem, decko mi je bas dobar ortak i iscimao sam se na kraj sveta da pogledam, vec znajuci da ne volim Sekspira i da cu se ozraciti. Tako je i bilo. Ipak, bio bih tezak govnar da nisam ispostovao ortaka i pogledao predstavu oko koje se jebavao.
Tako da uvek ima tih situacija koje me navode da pogledam nesto sto je inspirisano Sekspirom. Zato i navodim zracenje kao radnju koja nije svrsena.
Eto, to ti je to otprilike.
I cekam definiciju.
Марија Семјонова, е, њу готивим.
Takođe.
Nikad nisam odustao od čitanja knjige. Takođe, nikad nisam pročitao knjigu na preporuku, verujem da sam dosta propustio zbog toga ali smatram da čitanje određenog štiva ima dalekosežni uticaj na razvijanje svesti o spoznaji. Neko je pomenuo Hegela, sad ću da objasnim predhodno izrečeno, zašto bi čitao Hegela? Ako čitaš Hegela moraš da očekuješ Hegela jer
По Хегелу, фундаментални принцип који објашњава целокупну стварност је разум. Разум, како га Хегел схвата, није неки квалитет који се приписује одређеном субјекту, него, насупрот томе, сума све стварности. У складу са овим веровањем, Хегел тврди да су разум и стварност у ствари једно те исто. Само је разум стваран и само је стварност могуће резоновати.
Почео сам да читам Михизову Аутобиографију о другима, али сам брзо одустао. Можда узмем опет некад.
ja sam skeptik po rodjenju, a i po politickom ubedjenju DZime...
i prosto ne verujem da je hemigvej nesto preziveo...jednostavno tako mi je palo na mozak i ubedio sam sebe da je istina...ne kazem da jeste ali eto...
ja njega zamisljam kao dokonog tipa koji gluvari u nekom spanskom kaficu, pije margarite i slusa price...
i onda ode u ameriku i kenja kao je ucestvovao u spanskom gradjanskom ratu...
ne kazem da je tacno....:) ali eto...
Najvise me smorio Proces od Kafke, ubjedljivo.
Javio, ako je zaista izmisljao i ako je to sve tako kao sto ti verujes, onda je Hemingvej bio jos bolji pisac nego sto se misli :) Po meni je najteze kvalitetno izmisljati.
U svakom slucaju: lepo je pisao i voleo je da popije - dobar pisac.
Сморио ме и Мали принц. Сморило ме Време власти 2. Карењина, Тихи Дон, то стандардица - то смрт.
Сморила ме била и Нечиста крв.
ma vidi Bushido, ne kazem ja da je to tacno...to sto sam se ja istripovao...
i ne kazem da je on los pisac, naprotiv...
al mi sveukupna slika o njemu takva..prevarant, lazov, hostapler, baroncina najveca koja je svojim izmisljenim dogadjajima zabavljao dokone burzujske zene iz pariskih i njujorskih krugova...i one su ga i probile...
jebaga mrzi me da trazim, neka riba iz pariza je prepoznala njegov kvalitet...
stas, nikakav sam covek...
Е а Старац и море ме сморила књига на прво читање. После другог читања била сам одушевљена.
Najvise me smorio Proces od Kafke, ubjedljivo.
Ово, и "Психологија личности" од Николе Рота. Пет - шест пута сам је почињао читати, прочитам око 15 страна и не могу даље, досадно ми је.
И мене је Процес опако смарао, ал то су била нека помешана осећања пошто ме заправо смарало кој курац он не може да добије оне информације због чега је покреут поступак. Пиздео сам у себи и у исто време читао све се надајући да ће на следећој страни то добјаве ал ништа. Смарам се тако и читам, па прескочим пар небитних, описних, а ла Толкин, реченица па се опет нервирам и све тако до краја...
Sad kad Nemo pomenu Tihi Don, zna li neko kad je izbačen iz školske lektire? Nama nije bio u programu, možda bih u tom slučaju i pročitala, ovako se nisam upuštala u tu avanturu...
Е да, сморила ме била и Игра престола. Или сам имала крш неких обавеза па ме смарало да читам. Не сећам се више.
П.С. Стормоу, мојне да ме дубијеш. ;*
И мене је Процес опако смарао, ал то су била нека помешана осећања пошто ме заправо смарало кој курац он не може да добије оне информације због чега је покреут поступак. Пиздео сам у себи и у исто време читао све се надајући да ће на следећој страни то добјаве ал ништа. Смарам се тако и читам, па прескочим пар небитних, описних, а ла Толкин, реченица па се опет нервирам и све тако до краја...
Е, ал' ја сам одмах скапирао да му неће рећи за шта је крив, и да је фора да читалац не зна. Али књига ми није била претерано занимљива, вероватно је и то утицало, али кад је упоредим са осталим лектирама, та је најмање динамична и најмање сликовито написана.