(У пар реченица сликовито опишите неки тренутак тога дана, занимљив или не, необичан или сасвим обичан, али нека буде баш тренутак... нешто што је на вас оставило некакав утисак.)
Локва свеже, вруће крви на испуцалом, избледелом асфалту. Недужна комшијска маца страдала је једног сунчаног новембарског јутра.
Kasam pronašla u plakaru umrlicu sa svojim imenom i prezimenom, pa se istripovala da roditelji oće da me ubiju. Umrlica je inače bila babino vlasništvo. Buthevau, zvala se i prezivala kao ja, il ja kao ona. Isti kurac, al od paranoje, nisam ni pogledala sliku i ostale detalje sa banderaškog postera.
Устао сам једног дана. Све је изгледало као и сваки други пут, кафа, цигарета прохладно јутро. Али онда се појавила она. Ријана ме је заводљиво гледала са монитора. Од тада смо у страсној вези.
Pročitao da 90-godišnjoj britanskoj baki u dragstoru nisu dali da kupi viski jer nije imala kod sebe dokaz da je punoletna. Trenutak je bio tipa spoznaje da sam toliko oguglao na idiotluk da na vest nisam imao baš nikakvu reakciju.
Onomad kada su izgrednici gurnuli trolu niz Mekenzijevu. Stajao sam na terasi kod ortaka i posmatrao nemilu scenu. Sedmi sprat. Pusio sam cigaretu i uzivao u gotivnom vetru. Bas sam zastao za tren i posmatrao trolu koja se lerala niz ulicu. Gledao sam te sitne pojave na ulicama, misleci kako cak i mravi imaju neku vecu svrhu i hijerarhiju. Konstatovao sam takodje da je bila bolja ona gej parada kada smo uzeli zlatnu medalju u vaterpolu , pa cak i ona kada smo isto uradili u basketu. Mravinjak dole je, tada, hijerarhijski imao vecu disciplinu, a izgrednici su se drzali pljackanja trafika i meka. Tog dana trola je za mene bila previse. Zastao sam na tren.
Гледао у орах у дворишту, буди сету и бригу кад видим да пада лишће и гледам кроз огољене гране где је некада стајало крупно зелено лишће и питам се кад ће кренути да даје орахе и плодове свог живота а не само да стоји као 'ладовина и украс...
А онда сам видео подно њега и укључио "Фуууууу..." рејџ кад сам схватио колико има лишћа да побацам мајку му...
Dva kaktusa se gledaju već godinama. S vremena na vrijeme jedan drugom poklone cvijet. Danas sam vidio kako se gađaju bodljama. Kaktusi su zaplakali. Bijele suze kapale su niz trnje. Jeza je strujila prostorijom. Razdvojio sam ih i bilo je bolno.
prije jedanaest godina, starija sestra me je naljutila. bilo je oko sedam sati uvece, septembar. otrcao sam u sobu, i zagledao se kroz prozor. narandzasti zalazak sunca. vrhovi krovova kuca cigana. osjencena krosnja mladog stabla visnje u dvoristu. i pomislio sam: Volio bih da se uvijek sjecam ovog trenutka.
i sjecam ga se. a pojma nemam oko cega smo se svadjali sestra i ja...
🔒Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.