1. Ukidanje novca i bilo kakvog oblika monetarne ekonomije. Ukidanje imovine.
= komunizam, vrlo rizično! A sem toga i zadire u ljudska prava! Jedno od osnovnih ljudskih prava je pravo na privatnu svojinu. Znači opet nacionalizacija! Dakle što je neko godinama sticao, ti mu to lijepo otmi, i pretvori u društvenu svojinu. A sem toga ima i ona čuvena parabola iz ekonomije koja ilustruje neefikasnost i katastrofalnost komunizma. Zove se tragedija zajedničkog pašnjaka. Ukratko - kada je uveden zajednički pašnjak svi su tu počeli nemilice da napasaju svoju stoku, a nisu dovoljno o istom pašnjaku vodili računa (Nije moje, šta be boli k...) dok pašnjak nije propao. A dok je svako imao svoj pašnjak on ga je i održavao i vodio računa o njemu. I sve u svemu, veće blagostanje u selu je bilo prije dok su svi imali svoje pašnjake, nego kad su pašnjaci spojeni u jedan zajednički.
2. Uspostavljanje ekonomije resursa.
A ko će upravljati tim resursima i odlučivati koja je optimalna upotreba istih? U svim komunističkim zemljama se centralno planiranje pokazalo kao neefikasno.
3. Korišćenje obnovljivih izvora energije ( totalno odricanje svih štetnih i zagađujućih oblika izvora energije, fosilnih goriva, fokusiranje na energiju vetra, plime, talasa, sunca i geotermalnu energiju ( procena da ove energije trenutno ima za budućih 4 hiljade godine )
Ovo podržavam! Ali ne može ni to preko noći. Ipak, u svakom slučaju sam za.
4. Prečišćavanje voda i desalinizacije morske vode za potrebe ljudi. Zdrava hrana.
To djelimično podržavam. Uvijek sam za zdravu hranu, ali DOK JA ODLUČUJEM SVOJIM UMOM ŠTA JE ZA MENE ZDRAVO I ŠTA HOĆU DA JEDEM. A ne da mi neko iz centrale diktira kakvu zdravu hranu trebam jesti i da mi sastavlja dijetu.
5. Potpuna automatizacija svih procesa. Krajnji cilj - težnja da se ljudska radna snaga približi nuli.
To bi dovelo do blagostanja, ali i do depresije. Ljudi kad ne rade nešto korisno, ne doprinose, uglavnom padaju u depresiju i osjećaju se beskorisnim. Osim toga ako bi svako radio šta mu je volja, OSLABIO BI NAPREDAK ČOVJEČANSTVA - jer je majka svakog napretka i svih pronalazaka NUŽDA I POTREBA.
Kad svi imaju sve potaman, niko neće imati neke potrebe da izmišlja nešto novo. A takođe bez ekonomskog takmičenja ili nekog drugog takmičenja, neće moći kroz svoje doprinose da se ostvari ni na društvenom planu.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata brzina naučnog progresa je bila OGROMNA samo zato što je nužda tjerala ljude da razvijaju razne stvari u vojne svrhe.