Sjajno, sjajno! Neke od ovih priča mogu da budu savršene definicije.
Evo moje. Nijedna defka nije moja, i nijedna nije linkovana identično sa naslovom. Smisao je isti, e sad da li je upotrijebljen sinonim ili opis... Klikćite. :)
***
- Milojice, gdje letiš tako? Nisam te vidio od prošlog petka, al sam se prekinuo, ničeg se ne sjećam, a jest to bio savršen dan...
- Aaa, ma epik, nego pusti me, kasnim na sudar s novom ribom, teoretski ne mogu da stignem. Ko mi je kriv kad sam znam da ljenčarim za sve pare. Prob’o sam da odvrtim film unazad i vidim gdje sam to izgubio vrijeme, al džaba. Žurim...
- Ček’, to je ona Majina dalja drugarica? A gdje idete?
- Mda. Ne pitaj. Neko književno veče, neki pjesnik za djecu sa govornom manom će nepotrebno da nas davi tri sata o ruskim klasicima ali kad sam pokušao da se izvučem, samo je onako zaćutala i pogledala me ispod onih dugih trepavica, vidim ja odnio vrag šalu, glava hoće da eksplodira, sam sebi hoću da je odrubim, a nemam nikakvog sedativa, mislio sam gotovo je, ajmo opet nanovo u ribolov. ’Bem ti sjeme, smoriću se k’o na šahovskom turniru al kontam pogodiću je u žicu pa će i ona meni uzvratiti, neće valjda da mi kaže ne poslije sve te torture.
- Uvijek sam govorio da si mazohistički tip, ali bespredmetno je tebi to sugerisati; kao, sve ti držiš pod kontrolom, mo’š mislit’. Već viđeno. Repriziraš to k’o Novu godinu, svaki put sve gore. Sutra će te nagovoriti i da letite na Grenland, i pored sve tvoje fobije od letenja. Pa nije kraj svijeta ako se naljuti, pa ni ako te šutne. Ni prva ni posljednja.
- Ma da, k’o ni ja njoj... Ali prs’o sam, brate, ’oću ja njoj da budem posljednji, ako me razumiješ. Ne može se s tim stvarima zajebavati više...
- Objesi ti to mačku o rep, uništila te ona, nisi ni primijetio. Već te vrti oko malog prsta. Ima da te kultiviše, pristojno ćeš i da psuješ. To je taj naš mentalitet...
- E da. Imaš žvaku možda? Idem sad. Bar se nadam.