prijava

Duvan: Društveni parazit ili samo stereotip?

126 odgovoraposlednji 20. okt 2010.
ЈО

Gamby, što se religije tiče, ovdje kod nas u RS vjeronauka je daaaavno uvedena. Još na početku rata. Ja sam krenuo u školu 1994. i slušao sam vjeronauku kroz cijelu osnovnu, dakle do 2002. Vjeroučitelj nam je bio poprilično dobar i uspio je u nas da usadi vjeru. Ja sam tad bio klinac, osnovna škola i upijao ko spužva. A i mene je samog interesovalo, pa sam malo i proširio. Kasnije sam se malo ogradio od učenja crkve, ali mi je ostala vjera u Boga i u autentičnost same Biblije, za razliku od raznih kasnijih crkvenih učenja koja su tu pridodata kako je kad kome odgovaralo.

Smatram da su mnoga djela crkve, naročito Rimokatoličke sramna, ali to ne utiče ni malo na moj stav o Bogu, Hristu i Hrišćanstvu, već isključivo o crkvi kao organizaciji, koja je kao i svaka druga organizacija sklona korupciji, zloupotrebama, i čemu sve ne. Razdvajam shvatanje Hrišćanstva od učenja crkve i od njene politike. Ne gledam na hrišćanstvo kroz popove pedofile, ili one u džipovima, već kroz onu doktrinu i vjeru koju je propovijedao sam Hristos i apostoli.

Eto otuda mog stava o vjeri.

Što se mog sadašnjeg života tiče mislim da je on krajnje grešan po nekim kriterijumima religije i nadam se da ću imati snage da u jednom trenutku uz Božju pomoć oduprem tom grijehu, a to nastojim i da pokušavam.

Ipak smatram neke stvari u religiji prilično nelogičnima, a neke druge ekstremnima, i teško mi ih je prihvatiti, ali onda pomislim, ako Bog zaista postoji, nije moje da o tome sudim već da izvršavam Božju volju i njoj se pokorim, a ne po svojoj volji i željama.

A što se pušenja tiče, gledao sam cijeli život pušače, (tu mi se ističe keva) koji su krajnje navučeni i koji vilene čim im nestane cigara, a takođe sam svjedočio smrti jednog čovjeka koji je pušio čitav život i umro od raka pluća, a i moj deda je jako puno pušio i pred smrt je imao gadan bronhoemfizem, lično mislim da bi i danas bio živ da nije pušio, a umro je prije punih pet godina.

Ta tolika ovisnost i ta tolika NUŽNOST da se potreba za cigarama zadovolji prije bilo koje druge potrebe (bilo potrebe samih pušača bilo potrebe drugih ljudi) mi jako ide na kurac, da izvineš.

Mislim da ima pušača koji bi gladovali i gledali kako drugi gladuju, al se ne bi odrekli cigara, ni za sebe, ni da drugom pomognu.

Meni je apsurdno i katastrofalno da jedan otrov bude apsolutni prioritet broj jedan u budžetu. Za sve može da nema para , ali za cigare MORRRRRRAAAAAA da bude.

ДП

Ne kapiram zasto tolika polemika oko cigareta,odavno je utvrdjeno da su stetne.I mislim da je stvar veoma jednostavna ko izabere da pusi-ostavite ga na miru,ko izabere da ne pusi-ostavite ga na miru i posebno on neka ostavi na miru ove sto puse.
Ima jedna epizoda South Parka koja savrseno opisuje ovu situaciju.

ЈО

I na kraju dođosmo do toga da svi pričaju o prežvakanoj temi "pušenje i(li) zdravlje", a niko ne priča o DRUŠTVENIM aspektima pušenja - tj. onome što je ovdje bitno.

Kako vi doživljavate pušača?

Da li je tipičan pušač opušteni hedonista, koji živi u trenutku i koji živi za svaki trenutak, ne smara se mnogo brigom za zdravlje i za budućnost, uvijek spreman za neku akciju, meraklija i veseljak po prirodi.

Ili je on možda ovca za šišanje, žrtva duvanske industrije, tip navučenog narkomana, koji stalno u nervozi pali cigaru za cigarom i time pokušava da se smiri , inače po prirodi živac?

A šta je sa nepušačem?

Da li je tipičan nepušač hipohondar, vazda nešto zabrinut i smrkunt, čovjek koji se svega boji i ne zna da uživa u životu.

Ili je on možda čovjek pun samopouzdanja koji ne želi da bude ničemu rob, pa tako ni duvanu i koji je smiren i spreman za akciju, bez potrebe za bilo kakvim pušenjem ili nečim sličnim?

Ovo su sve JAAAAAKOO stereotipni prikazi, ali u svakom od ovih stereotipa ima malo istine. Kakvom stavu ste vi najskloniji?

Takođe, ako smo došli do nekog konsenzusa da je pušenje štetno, čak i vrlo štetno, i da ima više negativnih aspekata nego pozitivnih, zašto je onda ono u društvu APSOLUTNO PRIHVAĆENO?

Šta je doprinjelo tom zacementiranom statusu pušenja kao neizastovnog dijela kulture i društva skoro u cijelom svijetu?

I može li to uopšte lako da se shvati?

Kada bi postojala neka knjiga koja se time bavi rado bi pročitao nešto na temu sociologije pušenja i o evoluciji pušenja kao društvenog fenomena.

RA
Takođe, ako smo došli do nekog konsenzusa da je pušenje štetno, čak i vrlo štetno, i da ima više negativnih aspekata nego pozitivnih, zašto je onda ono u društvu APSOLUTNO PRIHVAĆENO?

Nisam ja došao ni do čega. xD

EJ

Nisam ja rekao ništa loše za to što ti veruješ, nego samo da smaraš sa religijom. :)
Nemam ništa protiv vernika, iako ja nisam deo te vesele družine. :)

RA

Ja mislim da je Jovičić došao da dobije potvrdu od nas da pušenje nije društveno prihvatljivo, kako bi mogao da nastavi da uživa u (ne)pušenju. xD

ЈО

Ali ja znam da ono JESTE društveno prihvatljivo. Kad već pominjem religiju, ni ona ga nigdje direktno ne zabranjuje, a ni indirektno. Ako bi se shvatio taj pušački merak kao dar od Boga, onda bi se i kroz pušenje i kroz zahvalnost Bogu što nam je pružio to zadovoljstvo, može slaviti Bog.

Naravno, mislim da je ipak suprotno religiji raditi nešto što čovjeku očigledno uništava zdravlje, ali ako neko puši bez poslijedica to i sa stanovišta vjere može da bude OK. Naročito ako je umjereno.

VĆ

Na kapiram...pušim, to je to. Mnooogo pušim. Ne volim što pušim (ovo je već licemerje u najgoroj formi), i pravio sam liste za i protiv, s' tim što su moji rezultati imali po 2-3 za i 20+ protiv. Danas, na vrlo ličnom nivou, broj na obe strane se približno izjednačio, te razumem zašto duvan nisam batalio onomad, i zašto ga ne bataljujem sada.

Jovičiću, sad direkt - zašto ti smatraš da bilo šta treba da bude neprihvaćeno? Video sam Džimijevu temu o ljudima-parazitima-štagod, i smatram da njegov stav sadrži tiho seme nacizma, ali nisam imao vremena za ogroman post, a malo je nekulturno reći "ovo je nazi", a i ne govori ništa, te nisam postovao, ali sam pročitao tvoje komentare - ti si na dobrom putu da razumeš kako demokratija od slučaja do slučaja može da funkcioniše, čemu sad sankcionisanje duvana? Šta, izbiti iz svesti da je ikada postojao? Brate, ae probaj da ukineš tartufe. Ne, ae molim te, ukini tartufe, to je izmišljotina sa zapada, bilo nam je dobro i pre njih... Sve što tartufi nude naći ćemo u drugim namirnicama, ali eto, recimo, tartufi-NEŠTO, lupam, štete našoj ekonomiji jer ih samo uvozimo, bolje nam bilo bez njih - ae ih ukini. Želim nacrt, izdaleka, pošto ne razumem kako bi ti tek duvan tako lako ukinuo (iako generalno politika mnogih zemalja polako sabija pušače u ćošak, to stoji).

Eh da, pritom, retko koji pušač je posebno poletan i energičan, pakla+ dnevno pušači (npr. ja) su u Srbiji i BiH najvećim brojem solo/udovica tetke 50+. Prema mom zapažanju, naravno, ovo nije nikakva izrađena statistika.

P.S. Ja tartuf u životu nisam pojeo, ali znam da je društveno prihvaćen. To mi, hipotetički, prilično ide na živce, želim razlog.

ЈО

Nisam ja ni rekao da pušenje ne treba da bude društveno prihvaćeno, već sam se samo pitao zašto jeste? Ne mislim toliko na pušače koliko na duvansku industriju.

Tačno je, od toga se ubiru silni porezi, pa se država okoristi o pušenju. Međutim, po nekim procjenama troškovi javnog zdravlja u smislu saniranja posljedica pušenja debelo prevazilaze poreske prihode od pušenja. A u državama poput naše gdje je većina zdravstva državno, ne vidim tu neku veliku korist državi od pušenja (kad se saberu prihodi i oduzmu troškovi)

Vjerovatno su u pitanju jaki lobiji.
Da nije njih pitanje je kako bi to sve bilo.

A kad smo već kod demokratije, tačno je svako ima pravo da puši! Ali ima li svako pravo da truje drugog svojim dimom?

Imam li ja pravo da zahtijevam da se u mom prisustvu ne puši ?

Ja to nikad nisam zahtijevao, niti bi, - nikad nisam branio ljudima da puše u mom prisustvu, ali pitam samo hipotetički.

Šta se desi kad odem u diskoteku gdje je ogromna koncentracija dima, a dim od nečije cigarete uslijed strujanja vazduha ide direktno meni u nos ili u oči?

Šta se desi ? - Ništa! Ja prećutim, neću da se bunim, neću da zakeram, tiho trpim zulum.

Zašto? Zato što je pušenje društveno apsolutno prihvaćeno, dok je zvocanje i prigovaranje o pušenju pak KRAJNJE NEPRIHVAĆENO I NEPOPULARNO.

Tako da, ako hoćeš da ostaneš normalan i prihvaćen u društvu moraš da trpiš i tačka.

VĆ

E sad, žao mi je što će proći još 10-ak godina tvog života dok se duvanjenje ne zabrani u svakom zatvorenom prostoru (bez ironije - jeste mi žao), ali i to će se dogoditi, i to sa razlogom. Ja imam 2 metra, pa opet duvam dim sebi iznad glave kad razgovaram sa nekim, makar on bio na južnoj hemisferi (ispod pupka). I podržavam zabranu pušenja na zatvorenim javnim mestima. Smeta i meni, a ne vama. A ovo sa troškovima zdravstva uopšte nije loše...

ED
A kad smo već kod demokratije, tačno je svako ima pravo da puši! Ali ima li svako pravo da truje drugog svojim dimom?

Да, има, јер свако има право да те трује димом из оџака, аутомобила, итд.

mam li ja pravo da zahtijevam da se u mom prisustvu ne puši ?

Не, немаш право да захтеваш, већ да замолиш. Исто тако пушач може да захтева да пуши иако ти захтеваш да он не пуши. Ствар је договора.

Šta se desi kad odem u diskoteku gdje je ogromna koncentracija dima, a dim od nečije cigarete uslijed strujanja vazduha ide direktno meni u nos ili u oči?

Дим од цигарете увек иде у правцу најглупље особе - особе која не може да схвати да треба да се помери, или да замоли особу са цигаретом да се помери.

Tako da, ako hoćeš da ostaneš normalan i prihvaćen u društvu moraš da trpiš i tačka.

Видиш, да је то једина ствар што људима смета у друштву не би било тешко средити. А штаћемо са рецимо, нннннннннннннннннннннн, буком од сВирена аутомобилских у шпицу, или јебехин машина које бушУ друмЕве? Мрзи ме да дајем још прирера, али си ме ваљда схватио.

ЈО

Ma da - ima mnogo gorih problema zato o pušenju ne treba nikada ni početi razgovor, a kamo li reći šta negativno. I svi mi što nećemo da pravimo frku u kafiću i pomjeramo se u nadi da će se za koji trenutak promjeniti cirkulacija vazduha smo glupi ko noć.

Što se izduvnih gasova i fabričkog zagađenja tiče oni se inače rastvaraju u CJELOKUPNOJ ATMOSFERI PLANETE ZEMLJE!!!! HEJ BRE!

4,2 MILIJARDE kubnih KILOMETARA!!!

A u kolišnom se prostoru rastvara duvanski dim u diskoteci, stanu, ili ne daj Bože automobilu?

Najgora stvar, pušenje u kolima sa zatvorenim prozorom. A to neki praktikuju zimi.
Ukupno svega par kubika vazduha - što njima ne smeta da dimijaju.

EJ

Da, i boli ih kurac. Kome smeta ne mora da se vozi sa njima.
U kolima nepušača se ne puši.
(inače i meni smeta, a pušač sam)

SU

E ovako. Pusac sam vec 6 godina, aktivni. Ne znam kako sam poceo i pogotovo ne znam zasto. Sve ono sto je Jovicic napisao na pocetku stoji. Merak smiruje qrci palci, ali mislim da svaki pusac u podsvesti zeli da ostavi pusenje. Ne samo u nekom datom trenutku, nego stalno ima to na umu. Pokusao sam x puta da ostavim pusenje, a najvise sam dogurao sa nekim Biomedovim preparatom, zaboravio sam kako se zove. To je trajalo 3 dana..
I sad pokusavam da ostavim ali odvratan je osecaj kad lazes sebe da mozes ostaviti cigare kad god pozelis. Evo neka neko proba barem jedan bez cigara pa neka mi se javi (Ovo se odnosi samo na aktivne pusace, duze od 4 godine npr).

EJ

Jovičiću, to naravno ne odobravam.
To jesu idioti.

I sad pokusavam da ostavim ali odvratan je osecaj kad lazes sebe da mozes ostaviti cigare kad god pozelis. Evo neka neko proba barem jedan bez cigara pa neka mi se javi (Ovo se odnosi samo na aktivne pusace, duze od 4 godine npr).

Ja pušim pešes godina, a dešava se da ne zapalim po ceo dan ponekad...
Jednom sam za opkladu prestao na nedelju dana, i ništa. Mislim, votafak?

ЈО

Eto sunshine, ti dakle radiš nešto što ne želiš jer ne možeš drugačije. To dakle ispada da si ti u suštini ŽRTVA duvanske industrije koja te je na to navela.

Po meni su pušači žrtve, a toga nisu svjesni, zarad punjenja džepova nekih tamo ljudi.

ЈО

Gamby, znaš šta sam skonto - pušačima neovisnicima i početnicima u pušenju, pušenje najviše prija i ne predstavlja im nikakav problem prestati.

Ti si sad u toj fazi. Tebi je sad kul i gotiva dimijati. Možeš pušiti, a ne moraš. Kad pušiš uživaš, kad ne pušiš ne osjećaš potrebu za cigarom.

Ali to je prolazna faza. U fazi prave ovisnosti, 90% meraka se izgubi, ali zato počne nervoza čim cigare nestanu, a i količina cigara koja se puši se povećava. U krajnjoj fazi cijeli život potčinjavaš pušenju, a merak se skoro sav izgubi i svede se na maksimalno 5 cigara dnevno od recimo 50 popušenih (jutarnja, posle jela, posle seksa i to je to). Ostale sve se popuše bez meraka samo da bi sprečile krizu i zadovoljile ovisnost.

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.