Zaboravio sam neki dan kad sam pisao o svojim ličnim iskustvima u vezi sa duvanom i kurčenjem napomenuti jednu moju teoriju - tačnije nisam zaboravio, nego u tom trenutku ta teorija kod mene još nije bila ni sazrela.
Ali evo je sad.
Po meni ljudi počinju pušiti iz SOCIJALNIH i SEKSUALNIH razloga, a nastavljaju samo zbog ovisnosti.
Ma koliko to nakaradno zvučalo, istina je da pušači u tinejdžerskom i mladalačkom dobu imaju brojne društvene prednosti, a da pušenje spada u jedno od ponašanja koja su kod oba pola seksualno privlačna.
Momak koji puši poručuje svijetu i ženama:
Ja sam jak, mlad i zdrav, ne moram se sikirati za zdravlje. Ja sam slobodan da radim šta hoću, pa ako treba i da ti duvam dim u lice. Ja sam opušten i volim da uživam. Ja sam frajer i društveni tip, a ne neki tamo peder što misli samo o zdravlju. Pijem, pušim i prezirem vegetarijance. (malo je iskarikirano - ali suština je - JA SAM FRAJER)
Kompletan taj stav je VRLO SEKSUALNO PRIVLAČAN ŽENAMA, jer je taj stav ESENCIJALNO MUŠKI STAV. To je tipično muško, muževno ponašanje. Svi elementi tog stava su vrlo muževni i kao takvi privlačni ženama.
Djevojka koja puši poručuje svijetu i muškarcima:
Ja sam jaka, mlada i zdrava, ne moram se sikirati za zdravlje. Ja volim da se ZABAVLJAM i spremna sam na sve. Ja sam LAKA (da i ta se poruka jednim dijelom prenosi), nisam opterećena moralom niti brigom za zdravlje i MENE MOŽEŠ LAKŠE IMATI.
Pritome pušim slims cigare, što znači da sam uz to sve ženstvena, urbana i emancipovana cura.
Sve je to, naravno, muškarcima vrlo privlačno.
Psihološka istraživanja su pokazala da su pušači uglavno vrlo ekstrovertne ličnosti, vjerovatno ranije stupaju u seksualne odnose i sve što uz to ide.
Dakle, iako sam nepušač, mogu da tvrdim da u mladosti PUŠAČI IMAJU PREDNOST.
Da li će neko postati pušač zavisi od toga da li više cijeni tu trenutnu prednost, ili pak razmišlja o budućnosti. A ta odluka zavisi od tipa ličnosti.
Tako da su ti stereotipi o pušačima i nepušačima uglavnom tačni - pušači su bolje društvo, veći jebači, dok su nepušači veći smorovi.
Naravno svako pravilo ima izuzetke, i to sve pišem kao nepušač.
Međutim kasnije u odraslom dobu bolje je biti nepušač. Pušačima brže propada zdravlje, a u društvu odraslih pušenje je manje cijenjeno, naročito u nekim ozbiljnijim karijerama, i pogotovo u svijetu. Tako u Americi više klase i bogatiji slojevi društva mnogo rjeđe puše, a najveće stope pušenja su u najsiromašnijim i najneobrazovanijim slojevima stanovništva.
Kod nas pak, i dalje je sasvim normalno, da ogroman broj doktora medicine, univerzitetskih profesora, akademika, zdravstvenih radnika svih vrsta, itd, itd. - puši.