Gamby, što se religije tiče, ovdje kod nas u RS vjeronauka je daaaavno uvedena. Još na početku rata. Ja sam krenuo u školu 1994. i slušao sam vjeronauku kroz cijelu osnovnu, dakle do 2002. Vjeroučitelj nam je bio poprilično dobar i uspio je u nas da usadi vjeru. Ja sam tad bio klinac, osnovna škola i upijao ko spužva. A i mene je samog interesovalo, pa sam malo i proširio. Kasnije sam se malo ogradio od učenja crkve, ali mi je ostala vjera u Boga i u autentičnost same Biblije, za razliku od raznih kasnijih crkvenih učenja koja su tu pridodata kako je kad kome odgovaralo.
Smatram da su mnoga djela crkve, naročito Rimokatoličke sramna, ali to ne utiče ni malo na moj stav o Bogu, Hristu i Hrišćanstvu, već isključivo o crkvi kao organizaciji, koja je kao i svaka druga organizacija sklona korupciji, zloupotrebama, i čemu sve ne. Razdvajam shvatanje Hrišćanstva od učenja crkve i od njene politike. Ne gledam na hrišćanstvo kroz popove pedofile, ili one u džipovima, već kroz onu doktrinu i vjeru koju je propovijedao sam Hristos i apostoli.
Eto otuda mog stava o vjeri.
Što se mog sadašnjeg života tiče mislim da je on krajnje grešan po nekim kriterijumima religije i nadam se da ću imati snage da u jednom trenutku uz Božju pomoć oduprem tom grijehu, a to nastojim i da pokušavam.
Ipak smatram neke stvari u religiji prilično nelogičnima, a neke druge ekstremnima, i teško mi ih je prihvatiti, ali onda pomislim, ako Bog zaista postoji, nije moje da o tome sudim već da izvršavam Božju volju i njoj se pokorim, a ne po svojoj volji i željama.
A što se pušenja tiče, gledao sam cijeli život pušače, (tu mi se ističe keva) koji su krajnje navučeni i koji vilene čim im nestane cigara, a takođe sam svjedočio smrti jednog čovjeka koji je pušio čitav život i umro od raka pluća, a i moj deda je jako puno pušio i pred smrt je imao gadan bronhoemfizem, lično mislim da bi i danas bio živ da nije pušio, a umro je prije punih pet godina.
Ta tolika ovisnost i ta tolika NUŽNOST da se potreba za cigarama zadovolji prije bilo koje druge potrebe (bilo potrebe samih pušača bilo potrebe drugih ljudi) mi jako ide na kurac, da izvineš.
Mislim da ima pušača koji bi gladovali i gledali kako drugi gladuju, al se ne bi odrekli cigara, ni za sebe, ni da drugom pomognu.
Meni je apsurdno i katastrofalno da jedan otrov bude apsolutni prioritet broj jedan u budžetu. Za sve može da nema para , ali za cigare MORRRRRRAAAAAA da bude.