Pa Through a glass darkly ne mozes odvojeno da gledas od Winter Lighta i Tisine, ima razloga sto je film takav, tu je konfuzija izmedju vere i ateizma. Autumn Sonata je takodje odlican, The Virgin Spring, The passion of Anna, Smiles of a summer night.
Ima precenjenih proseka, ali to je i ocekivano kod tolike produktivnosti.
A Bergman bas vazi za tehnickog genija rezije, nije da se razumem nesto, ali kad gledam imam osecaj da je to savrseno ukompovano i detaljno smisljeno, naravno ne u svim filmovima, ali vecini. To je delom zasluzan i Nikvist, sve je radjeno opsesivno i pazljivo.
Sad jbg, nekome ne godi tako stvorena atmosfera, neko vise voli leprsavije egzistencijalne filmove, ali po meni Bergman ubada u centar onako sustinski i realisticno, na univerzalan nacin, da svako ko je razmisljao o slicnim stvarima odmah moze da se poistoveti.