Tehničko savršenstvo je okej, i ima ga, ali tehničko savršenstvo je samo po sebi nedovoljno (u smislu, ono će od Persone napraviti top10 film svih vremena), ali da bi se izvukla priča poput Leta sa Monikom, režija ne može da bude po peesu. U smislu, tu mora da radi neverovatna kreativnost, savršena ideja o fotografiji, i još bolje razumevanje tempa od onog koje Bergman ima. Pazi, Bergman ima, pogotovo na startu karijere ogromnih problema sa tempom, kojima razbija homogenost i harmoniju filma. I to pričam o neuravnoteženom tempu zbog kog neki delovi deluju zbrzano, neki presporo. Suštinski, ti problemi (recimo da su više montažerski, ali on je kao režiser u krajnu ruku odgovoran i za to), su problemi koji se provlače često kod njega.
To je čak i Bergman u neku ruku priznao onim što je rekao o Tarkovskom, i o tome kako se Tarkovski s lakoćom kreće u sobi koja je za njega zaključana. S druge strane mrzeo je Antonionija (slična impresija kao kod tebe), dok je taj isti Tarkovski izjavio da je Antonioni redefinisao njegovo shvatanje filma.
Idemo u krug. Bergman je dobar, vrhunski, i da se razumemo, onih šest, sedam filmova koje sam nabrojao su dovoljni da ga zauvek smatram jednim od najvećih. Ali da je čisto režiserski ista liga kao recimo Tarkovski, Antonioni, Melvil, Vels i ekipa, nije.
Tj. meni se čak mišljenje o Bergamnu za većinu njegovih filmova poklapa sa onim što je Vels rekao o Bergmanu u njihovom međusobnom prepucavanju. Ali opet, vraćam se na onih 7 vrhunskih, i od tih sedam, svi su mi među omiljenim.