Mili bože, čuda velikoga.
Ja bi hteo al nema nikoga.
Nesto sitno karah proslog leta,
Cele zime drmala me seta.
Kolko sam ga jako tresao,
tri put u nesvest sam pao.
Sad jadan, uz svu moju muku,
Nevoljno, ali ipak dolazim na vuku.
Nemam druga, nemam srece,
Ni bivsa me devojka nece.
Nolajferisem, ovako jadan,
a ustvari sam picke gladan.
Gladan, zedan, samo zevam,
Nemam sluha ni da pevam.
A izvoljevam..
Izvoljevam dok jos mogu,
pijem, pusim, sve s nogu.
Drugovi se da karaju hvale,
Lazu supci: jes', sve su im dale...
Il oni lazu il su one budale,
ako je tako nek dobiju zvale.
Mrsko me i da se brijem,
Sviram blues i samo pijem.
Cas je dole, cas je gore,
od namestanja dobijam bore.
Nekad to su bile muke,
Sad ga bacam sa dve ruke!
Delam vesto i bez buke,
pred zenskom bih bez bruke.
Sednem gore, levo, desno,
Nikad meni nije tesno.
Sto puta sam "okrečio" sobu,
kupio sam i lutku za probu.
Vežbam stalno, noć i dan,
Al' opet nisam radostan.
Prozvaše me Gumifleks,
ja bih jedan pravi seks.
Ali avaj, nemam ti ja sreće,
Nijedna moj neće da meće.
Možda jeste mali, al' je mek k'o duša,
a nijedna devojka neće da ga kuša.
Ipak gajim lažnu nadu,
Nađoh malu u Novome Sadu.
Kad bi ona htela da ga proba,
verna bi mu ostala do groba.
Mala ga gleda, i nešto se misli,
Ja joj kažem, slobodno ga stisni.
Eh,kad' bi ga stisnula,
Ne bi vise pisnula,
Od srece bi vrisnula,
"Joj,al' bih ga liznula".
. . . Al' probudih se tad
potreseniji nego ikad
Na boxama osetih vlagu
pa sad pišem ovu tužnu sagu.