Nebo, surovo i sivo,
Kuće različitih boja,
Četiri poljaka piju pivo,
Da li je ovo zemlja moja?
Nostalgija, bice da me lomi
Svog jezika, ja ne cuh ovuda
Poljski mi je jezik vrlo blizak
Al' me vuce moja rodna gruda.
Kuća, poso, poso, kuća,
Živim, radim, a i samo radim,
Hoće'l doći do vaskrsnuća,
Da se nekako odavde vadim
Juce kupih pastu za zube
i par kutija ocajne pljuge,
Ostade mi jedva za hleba,
kome ovaj život treba.
Patetisem samom sebi,
Da zivim ovako,vise ne vredi,
Dodjoh da ucim skolu neku
A ne da mi suze teku
Htedoh da upisem prava bar,
za to sam imao strasan dar,
a ni rezija mi nije bila strana,
ziveo sam u zabludi da nemam mana
Pričaše mi, uči vredno da ne radiš u bolu.
Tek sad videh koliko je sati.
Jebi ga.
Nisi hteo motiku, hteo si školu.
Sad se pati.