Pogledao sam cijeli video i ne sviđa mi se. Lik koji je pravio taj video je očigledno muzički jako obrazovan i to poštujem, ali imam dosta zamjerki na video:
1, Video sam po sebi je možda dobar kao odgovor na taj drugi video koji sve vrijeme secira i pobija konkretno argumente tog videa, ali ne pobija generalno tezu da se muzika srozava po kvalitetu.
2. Da li se muzika kvari ili popravlja samo po sebi je subjektivna stvar i teško da se može ustanoviti nekim mjerenjem nekih parametara, tipa kompleksnost harmonije, teksture, varijacija glasnoće itd. Tako da, slažem se da je originalna postavka tog videa i te studije koju on kritikuje pogrešna, i OK je to da kritikuje.
3. Međutim ovaj lik što si ga linkovo pretjeruje, prvo što cjepidlači, secira bukvalno svaku riječ i svaku i najmanju nepreciznost, i 100 puta ponavlja jedan te isti argument ("timbre"). Čak i ako ti parametri koje je ta studija mjerila ništa ne dokazuju 100%, oni ipak mogu da ukažu na neku simplifikaciju muzike, i mogu poslužiti eventualno kao dodatni argument, onome što je većini nas subjektivno očigledno - da je muzika, makar ona mejnstrim muzika, u značajnoj mjeri se srozala. Ne kažem ja da danas nema vrhunske muzike - ima, ali ona je skrivena u moru nekih mikrožanrova i manje poznatih bendova i izvođača, a ono što većina ljudi sluša i što je poznato, je, tvrdim to DOSTA LOŠIJE nego što je bila muzika u periodu tipa od 1960. do 1990.
Znači po apsolutnoj količini vrhunske muzike vjerovatno je nikad nije bilo više nego danas, al aj ti budi faca pa to nađi. Ono što je popularno i društveno relevantno je mnogo lošije nego u drugoj polovini 20. vijeka.
4. Lik se razmeće svojim muzičko teoretskim znanjem, i koristi "proof by intimidation" - kao sad ako on se nama tu prosere sa nekim muzičko teoretskim sranjima, dokazaće nam da je onaj prethodni autor levat i da nema pojma, i da je sa savremenom muzikom ustvari sve u redu.
5. Za priču o tome u kom smjeru se kreće muzika po pitanju kvaliteta, mnogo su relevantnije subjektivne liste raznih muzičkih kritičara, i one takođe jasno ukazuju na to da je muzika ranije bila bolja.
Primjera radi. Časopis Rolling Stone objavljuje listu 500 najboljih pjesama svih vremena. I ovakav je raspored po decenijama, na najnovijoj verziji liste iz 2021:
1930s 3 0.6%
1940s 4 0.8%
1950s 24 4.8%
1960s 108 22%
1970s 144 29%
1980s 80 16%
1990s 70 14%
2000s 38 8%
2010s 30 6%
Jasno se vidi koje decenije dominiraju. Starije verzije su davale još veću prednost recimo pjesmama iz 1960-ih.
Evo ti originalne liste iz 2004.
1940s 1 0.2%
1950s 72 14%
1960s 203 41%
1970s 142 28%
1980s 57 11%
1990s 22 4.4%
2000s 3 0.6%
I ja se s tim u velikoj mjeri slažem iz prostog razloga, što sam i sam skino sa pajret beja neki torent gdje imaš svih tih 500 pjesama sa originalne liste, i sve sam ih preslušao. Na osnovu toga moj neki dojam je zaista da je period otprilike od 1965 do 1970. najjači po pitanju kvaliteta.
A od 1980. već značajan pad. A od 1990. pogotovo.
Znači pjesme iz čak pedesetih i šezdesetih dosta prijatnije i slušljivije.
6. Još jedan dokaz koliko je ranija muzika bila bolja i uticajnija je to koliko današnji muzičari rade obrada starih pjesama naročito iz 1980-ih. To se baš mnogo sempluje i obrađuje.