Evo, da ne budem i ja gejpeder spemujem temu, da se malo uozbiljim, nego da podelim svoja iskustva. Pomalo će biti nabacano, ali mrzi me da budem detaljniji. Dakle, ovako:
Švajcarska: Meni vrlo čudna zemlja. Fino se zarađivalo, ali situacija na poslu me blago izluđivala, šefica Švajcarkinja utelotvoreno zlo od žene, laboratorija bila naci kamp jebeni. Traženje stana u univezitetskom gradu u kom sam bio, skoro neverovatan poduhvat, procedura kao da apliciraš da posetiš Pentagon. Tamo sam imao nekoliko našilh ljudi koji su mi bili dobri drugova, ali generalno Srbe koje sam znao, a bilo ih je na univerzitetu bar 100 (bečelor, master i dr), sam izbegavao većinom, jer su mahom škiljili i gledali "a gde ideš, a sa kim ideš, a kako si se obukao...." i te marginalne stvari za koje meni fundamentalno i izistinski trni kurac, ili sa druge strane, dobar deo su se tripovali da budu Švajcarci umesto Švajcaraca. Dalje. Od švajcarske bezdušne hladnoće sam se ježio. Zemlja kao zemlja, jebešga, kliše reći - ali sve fino uređeno i tačno kao sat: od dokumentacije, transporta, banki... U toku boravka u Švajcarskoj, osećaš se sve vreme tagovan kao stranac, kao da zemlja hoće da te izgura, kao balon u vodi. Suprotno ubeđenju, Švajcarci novije generacije su polenji. Navikli na dobar život. Nemaju naročitog smisla za humor. Stranci kad dođu RADE. Priroda predivna. U Keltovom nemačkom delu, može da se pojede i popije fino, Swiss Deutsch su približniji nama, rade, hoće popiju pojedu, zagalame. Swiss French, gde sam ja bio, otprilike ovako - Apple kompjuter, ešarfa oko vrata i neko politički korektno kuvano povrće se jede, bez ukusa koje kurcu krasnom ne valja. Meso slabo jedu, ma kako čudno zvučalo, jednostavno žao im dati koji franak više.
Portugal: Ladovina i lelemudija. Zemlja u kojoj dedlajni ne postoje. Svako kasni, ali ih boli kurac. Mogu kad hoću uzeti slobodno, dan, dva, pet. Nikom ne trni jaje. Para manje, ali meni srećnije mnogo. Portugalci tolerišu strance, ali mislim ne zato što nas nešto preterano vole, nego što im mrsko da se cimanju. Srbe gotive zbog igrača Benfike, a i generalno smo im iz nekog razloga zanimljivi, šta znam. Fino se može pojesti i popiti, cene manje-više kao u Srbiji. Pivo u Baiši Šiado, centar Lisabona je oko 2-3 evra, u nekim mestima dalje od centra 1-2 evra. Ko voli, droge svakojake na svakom koraku, policija ako je tu, zevaju, piju kafezinju. Dalje. Njihova reč ništa ne vredi, obećaju ti nešto, gledaju u oči, rukuju se i sutra kao da se ništa nije bilo. Sad, ovo sad za ozbiljno - pedera i lezbejki iznenađujuće mnogo, žena i ja se i dan danas čudimo koliko ih ima. Niko im ništa. Kad se nalaziš sa Portugalcem u gradu, npr. u 9 je dogovor, ali se ne čudiš ako dođe u 10, 11, sutra ili nikako. Ovo nepoštovanje reči me jebeno izluđuje, na ovo se nisam navikao ali uopše. Suprotno verovanju -Portugal nije Brazil u Evropi, za razliku od Brazilaca, Portugalci su poprilično setni i depresivni, fudbal je verovatno jedina stvar koja ih pokreće i neverovatno mnogo ga vole. Zemlja saberi oduzmi, ladovina i lelemudija, kreativni haos, ali to nekako sve funkcioniše.
Boravišnu dozvole i u ŠV i PT sam dobio preko doktorata, to je manje-više kesa, univerziteti pošalju dokumentaciju, ti pošalješ, odeš u ambasadu predaš, posle 2-3 meseca odeš sa pasošem i dobiješ vizu. Kad dođeš u zemlju, prijaviš se u svojoj opštini, odeš sa svih tim dokumentima i posle 2 meseca dobiješ boravišnu dozvolu. Kad rešiš da ideš negde vani, u startu zaboravi floskulu "naši ljudi" - dok se ne dokaže u suprotnom - govna, pre će ti stranac valjati, a skoro uvek će biti kulturniji i manje prevrtljiv od "našeg ljudova", makar bio i Portugalac.
Odgovor na pitanje iz naslova teme "Tamo bolje"? - Meni jeste. Mogu i da se bavim uber gikštinom, što je za mene nešto vrlo mnogo preljepo. Meni kul osloboditi mozak i fokusirati se na gikštinu. Nije zbog para, i u Srbiji i Bosni sam imao O.K. posao (za naše uslove) i drugih ponuda za posao, a i da mi je stalo nešto do para ne bih bio u akademiji nego u firmi...Et'.