Na šta misliš, jer ovo na šta ja mislim ne izgleda tako...?
Pa ljudi, jebem li ga. Ono što tebi može da predstavlja i znači jedan najobičniji kućni predmet, negdje može biti shvaćen potpuno drugačije. Nekome je usisivač samo usisivač, kad bi ga rastavio, jedino što bi mu padalo na pamet da sastavi je ponovo usisivač. Meni je to motorna pumpa, i to što se u kućanstvu koristi za održavanje higijene, je samo jedna boja iz spektra. Ali nešto mnogo kompleksnije su fizički modeli koji opisuju pojave. Dva fizičara/inženjera koji na dovoljno visokom nivou poznaju određenu pojavu mogu da imaju sasvim suprotstavljeno mišljenje o njoj. A pretpostavke koje obojica prave daju rezultate koji obojica predviđaju, iako su im teorije u potpunosti suprotstavljene.
Onda uzmeš programske jezike kao primjer. Svakako, svaki programer, zavisno od tipa posla koji obavlja ih doživljava drugačije. Neko im vidi manje ograničenja, neko više. Neko programske jezike doživljava samo kao alat za ubrzano računanje operacija koje su čovjeku zamarajuće, a neko to vidi kao mogućnost da se obave poslovi koje čovjek ni ne može da zamisli ili čak da se programskom jeziku daje sloboda. S druge strane, odatle i potiče ideja o VI. Ne slažu se svi sa njom, a takođe, nigdje se ne podrazumijeva ni da VI treba da bude nešto više od ljudske inteligencije. Samo zaludni optimisti i ubijeđeni realisti (pesimisti) vjeruju u tako nešto, ali to je stvar koja zavisi od psihe.
Takođe, smatram da odgovor na uočavanje razlike između prirodne selekcije i evolucije nisam dobio, jer nigdje eksplicitno se ne dovodi u kontakt sa tim u odgovoru, nego se pominje kambrijska eksplozija i primordijalni život. A i na to imam podpitanje: koji crni skelet, đe ćelijskom organizmu skelet?!
Za ovo o evoluciji i selekciji, evo ja ću ponuditi jedno viđenje, da olakšam malo: selekcija je samo jedan od mehanizama koji omogućava da određene osobine koje su razvijene evolucijom dođu do izražaja. Sama selekcija nije evolucija, jer se striktno zasniva na spoljašnjim uslovima koji su trenutno prisutni i koji ostaju na dugačkom vremenskom periodu. S druge strane, priroda evoluiranja organizama, razvoja novih mutacija je nasumična i tu leži zec. Samo što je ljudima teško da povjeruju u nasumičnost, jer je nekako determinizam lijep i predvidiv i sve to, a mi, lijeni ko što i jesmo, volimo mnogo predvidivost. To da li neko u nešto ne vjeruje ili vjeruje, samo na osnovu određenog stava koji mu je skup životnih iskustava uručio ne čini generalno pravilo, nego je religijski ispad.
EDIT:
A na osnovu tih postojećih zaključaka, šta tačno jeste sledeći korak u evoluciji?
