prijava

DNK, teorija evolucije po Darlingu i inače, mutacije i tako to

3.625 odgovoraposlednji 3. okt 2017.
LI

imam pitanje za ljude koji poznaju ovu oblast, neke stvari mi nisu jasne, dakle, kako dolazi do evoluiranja? npr.

pitanje br 1:

-neka tamo riba u nekoj tamo reci ima 14 zuba, a bilo bi joj korisno da ima 16, i vremenom se stvore generacije sa po jos 2 zuba vise, da li se ovo dogodilo zbog

a) negde slucajno mutiro gen i rodila se sa 16 zuba, i kao takva se vise hranila i prezivelo mnogo vise dece i mnogo vise prenela svoj gen dalje

b) organizam ribe je osetio da su mu zubi korisni i tako sam od sebe delovao na DNK da se poveca broj zuba

c) nesto sasvim trece

pitanje br 2:

koliko slicne zivotinje mogu da se ukrste? jel se moze ukrstiti panda i polarni medved? znam da su ukrstili lava i tigra, i rodilo se nesto ogromno, al je kratko zivelo jer srce nije moglo da podnese toliku zivotinju...moze li se lav ili tigar ukrstiti sa ovom domacom mackom? mogu li se ukrstiti bezrepi majmuni sa repatim majmunima?

pitanje br 3:

da li je moguce preneti informaciju u mozak svoga potomstva bez direktne komunikacije? u fazonu ne ucis dete da se plasi zmija, a ono kad vidi veliku zmiju sasere se, odakle mu ta informacija? (predpostavimo da nije gledao filmove anakonda i slicno), dakle moze li se na svoje potomstvo preneti neka misao, tj da se ta misao nekako upise u DNK

LI
kosmopolita

ovo prvo mislim da je pod a...

dakle mislis da se DNK potomstva moze menjati samo ukrstanjem i mutacijom? do je poprilicno dosadna misao...ako je tako trebaju hiljade godina ako ne i milioni da na svetu svi ljudi dobiju jos po 2 zuba

LE
panda i polarni medved?

Pande nece ni medjusobno da se jebavaju a ne sa strancima, mada imas ukrstanja grizlija i polarnih medveda sto takodje nije na dobro izaslo jer taj niti pliva da valja niti je dovoljno spretan na suvom.
Nego mene zanima kako to da lav moze da oplodi tigricu a tigar ne moze lavicu?

KO
dakle mislis da se DNK potomstva moze menjati samo ukrstanjem i mutacijom? do je poprilicno dosadna misao...ako je tako trebaju hiljade godina ako ne i milioni da na svetu svi ljudi dobiju jos po 2 zuba

jes ti to meni rekao da sam dosadna?
jel ovo neki kviz ili test il pitaš šta ti nije jasno?

PG

Sose, odgovor za sada na pitanje 1.): Mislim da je redudatnost vrlo važna, zaliha stabilnosti sistema. Npr. da bi kruti 3D objekat uhvaćen rukom bio u statičkom ekvilibrijumu, tj. da bi mogao da prstima kompenzuješ eksterne sile i momente, potrebna su tri nekolinearna kontakta sa trenjem. U prevodu, tri prsta na ruci su nam dovoljna, mi ih imamo 5. Dalje, bubrezi, ljudi mogu žive sa jednim, imamo ih po 2. Slično važi i za druge parne organe, tipa uši, pluća (krila), itd.. Jednostavno, ako nešto padne, redudantnost omogućava da sistem i dalje funkcioniše, jer postoji višak elemenata u rezervi.

LI
jes ti to meni rekao da sam dosadna?
jel ovo neki kviz ili test il pitaš šta ti nije jasno

nisam tebi nego sam rekao da je ta misao dosadna :( ne moze da se masta od nje

nije mi jasno pa reko da vidim sta misle strucnjaci

ОЈ
pitanje br 1:

-neka tamo riba u nekoj tamo reci ima 14 zuba, a bilo bi joj korisno da ima 16, i vremenom se stvore generacije sa po jos 2 zuba vise

ovo i nije baš dobar primer. uzmi recimo tipa lisice koje imaju tanko krzno. i te lisice recimo žive u umerenoj klimatskoj zoni, međutim kako se prilike menjaju, klima, geografija, seobe, počne da se smanjuje temperatura u sredini u kojoj one žive. unutar te vrste lisice, kao i unutar svake vrste dolazi do slučajnih mutacija i promena, neke imaju malo deblje, neke imaju malo tanje krzno (međutim uzmimo da je prosek vrste po debljini krzna isti). kako se vremenske prilike i uticaj sredine menja, veću šansu da prežive i ostvare potomke imaju te lisice koje imaju malo deblje krzno, što znači da taj gen za malo deblje krzno bolje opstaje i ima veće šanse da se prenese na potomke. uzmi onda recimo par stotina hiljada godina ovog procesa selekcije i opstajanja gena za deblje krzno i dobićeš lisice sa debljim krznom.

dakle, odgovor na tvoje prvo pitanje bi, po darvinu, bio pod a)

da li je moguce preneti informaciju u mozak svoga potomstva bez direktne komunikacije? u fazonu ne ucis dete da se plasi zmija, a ono kad vidi veliku zmiju sasere se, odakle mu ta informacija? (predpostavimo da nije gledao filmove anakonda i slicno), dakle moze li se na svoje potomstvo preneti neka misao, tj da se ta misao nekako upise u DNK

nije moguće

БО

Jedan moj drug imao zečeve, dosta baš. I u nekoj staroj štali ih zapustio oni se kotili ko nezdravi i ukopavali se ispod jasala. Počeli da se uparuju sa pacovima ej. Niđe veze. Pacov lagano oplodi zečicu. Ne mož da veruješ koliko se grdna stvorenja rađala. Posle smo morali da ih ubijamo lopatama jbt

СТ
Nego mene zanima kako to da lav moze da oplodi tigricu a tigar ne moze lavicu?

Тигрица је прелака риба која нема укуса, а лавица је снажна женка која зна шта хоће и радије би остала уседелица него да се уда за неког слепца, јер је време за удају.

KO
Jedan moj drug imao zečeve, dosta baš. I u nekoj staroj štali ih zapustio oni se kotili ko nezdravi i ukopavali se ispod jasala. Počeli da se uparuju sa pacovima ej. Niđe veze. Pacov lagano oplodi zečicu. Ne mož da veruješ koliko se grdna stvorenja rađala. Posle smo morali da ih ubijamo lopatama jbt

sunce ti jebem, ja bih presvisla da sam to videla...

TU

Prvo pod a. I jesu potrebni milijoni godina i lom iteracija, bar za neke promene. Ima tih programa sa simulacijom evolutivnih algoritama, pustis neku zescu brzinu i tek onda odradi poso.
Pod tri, mislim da moze. Bio je neki eksperiment valjda sa dresurom lisica i posle neocekivano malo generacija su 'nove' lisice krenule da se ponasaju mnogo pitomije.
Mrzi me da guglam s fona, ali se secam tako necega.

СТ

Е, мене је увек занимало како је могуће да се пси толико разликују? Да ли постоји још нека животиња са толико различитих раса? Мајмуна има доста различитих, додуше, али опет ми се чини да пси баш предњаче.

LI

lukse, bacio sam se na citanje, pa se vracam za 15tak minuta

pitanje br 4:

oni leptiri sto imaju na krilima kao nacrtane oci neke vece zverke pa ih druge zivjuke ne diraju...kako je to moguce da je opstalo? jel i to slucajna mutacija pa se vremenom pokazalo kao jako dobro? neverovatno mi jer ima toliko bliskih srodnih leptira bez toga koji zive skroz kul koliko kul leptir moze ziveti

Jedan moj drug imao zečeve, dosta baš. I u nekoj staroj štali ih zapustio oni se kotili ko nezdravi i ukopavali se ispod jasala. Počeli da se uparuju sa pacovima ej. Niđe veze. Pacov lagano oplodi zečicu. Ne mož da veruješ koliko se grdna stvorenja rađala. Posle smo morali da ih ubijamo lopatama jbt

ova prica me podseti na lisicu i vuka, premotaj na 7:15

ОЈ
oni leptiri sto imaju na krilima kao nacrtane oci neke vece zverke pa ih druge zivjuke ne diraju...kako je to moguce da je opstalo? jel i to slucajna mutacija pa se vremenom pokazalo kao jako dobro? neverovatno mi jer ima toliko bliskih srodnih leptira bez toga koji zive skroz kul koliko kul leptir moze ziveti

isti princip ko s lisicama

PL

XITAT Jedan moj drug imao zečeve, dosta baš. I u nekoj staroj štali ih zapustio oni se kotili ko nezdravi i ukopavali se ispod jasala. Počeli da se uparuju sa pacovima ej. Niđe veze. Pacov lagano oplodi zečicu. Ne mož da veruješ koliko se grdna stvorenja rađala. Posle smo morali da ih ubijamo lopatama jbt TAATIC

ahhaha mogyu zamisliti stvorenja ta i jos dok ih ubijate lopata a ona srecna sto ih ubijate lolo

Ole, ispustaju neke čudne zvuke prilikom lopatanja.

VA

Sve u redu, ali nindža kornjače protivreče Darvinovom shvatanju evolucije kao zbira mutacija u genomu čiji nosioci kroz rešeto prirodne selekcije preovladavaju u određenim ekosistemima zbog svoje bolje prilagođenosti.

ЕВОЛУЦИЈА
Била једном једна планета која је прилично личила на нашу Земљу, и настањивала су је бића у великој мери слична земаљским бићима. На тој планети, сличној нашој, живело је биће које је неодољиво подсећало на нашег даждевњака. Био је то љубак и спор гуштер, који се трапаво кретао кроз подручја обрасла шумом, и уживао је да из својих склоништа изађе тик иза последњих кишних капи које су додирнуле тле.
Његова невоља била је у следећем: за разлику од нашег даждевњака, он уопште није био ситна животиња, те је мерио неких килограм до килограм и по. Осим тога, његово месо, такође за разлику од меса нашег даждевњака, било је веома укусно и на цени међу грабљивцима који су лутали шумама покривеном близнакињом наше планете Земље. Све је то допринело да се мирољубиви биљоједни гуштер нађе на самом дну ланца исхране, заузимајући огромно учешће у исхрани шумских предатора.
Велики је овај свемир, па у њему није немогуће ни да се деси ово: каквом мутацијом, каквом погрешном деобом гена, последицом неког радиоактивног озрачења, родио се први гуштер са месом тако грозног укуса да га не би могла сварити ни најтврдокорнија ванземаљска, или земаљска хијена. Одатле је све кренуло наопако, као што би сваки еколог, еволуциони биолог или једноставно човек са довољно образовања могао да претпостави.
Неукусни гуштер имао је много потомака, и поживео је дуго, дуго, јер су га напасници углавном остављали на миру, згрожени на први угриз. И његови потомци живели су дуго, јер их нико није дирао, а парењем са осталим гуштерима убрзо су особину нејестивости пренели на целу популацију својих сродника. Убрзо, по целој близнакињи наше планете Земље врвело је љупким, нараџасто-црним гуштерчићима.
Затим се десило оно што се десило. Као прво, предатори, оставши без свог главног извора хране, најпре су устремили на остале јестиве врсте. Ту је закратко ситуација стабилизована, јер је опао број предатора, као и јестивих биљоједа. Ипак, током времена, мутације нису биле поштеђене ни остале врсте, јер наука каже: све оно што је вероватно да ће се догодити, на крају се током времена и догоди. Преостали предатори су истребили све што је било јестиво, а онда се окренули једни против других. Било их је и који су покушали да пређу на вегетаријанство, али неуспешно. У веома кратком року изумрле су све карниворе. То је дало нови замах преживелим биљоједима, онима који су били успешни у скривању и који су били довољно спретни или нејестиви да избегну месождерски холокауст. Срећна заједница травождера проширила се, и изгледало је да је планетом најзад завладао мир.
Гледано из перспективе биљака, то нису била срећна времена. Вегетација планете бивала је све слабија и ређа, толики број мљацкавих чељусти, малих и великих, које се непрестано размножавају, свео је биљни свет на бедне остатке. Једино моћне биљне врсте, сличне нашим боровима и јелама и свакаквом четинарском растињу, успеле су да преживе, пошто су лучиле смоле које су их чиниле нејестивим. Прича се поновила: опстале су само крајње неукусни. Наравно, ту је био крај и биљоједима. Без хране, у очајању, неки су покушали да поново пронађу заборављено месождерство, но, без успеха. За веома кратко време, тишину планете реметило је једино хујање ветра кроз грање моћних четинара, који су прекрили целокупну копнену површину.
Могло би се претпоставити да ће овакво стање најзад донети стабилност животу планете, и да никакве даље промене нису могуће. Нажалост, и од горег има горе. Као што се зна, биљке живе уз помоћ фотосинтезе. У грубим цртама, фотосинтеза је процес којим уз помоћ сунчеве енергије из угљен-диоксида настаје енергија, вода и кисеоник. Што више биља, више кисеоника. Убрзо је кисеоник чинио преко 50 процената атмосфере ове планете, земљине близнакиње.
Довољно је било неколико врелих летњих дана. Распирени моћним ветровима који су хујали кроз грање четинара, уз присуство велике количине кисеоника, потпомогнути смолом која је биљке чинила нејестивим, огромни пожари јурили су кроз шумом обраслу планету. Облаци дима дигли су се високо у атмосферу, заклањајући сунцу пут, стварајући оно што ми људи овде зовемо ефекат стаклене баште. Топлота је улазила, али изаћи могла није. Како се завршило, свако може претпоставити. То је био цикличан процес који је хранио самог себе, мора су испаравала, температура се дизала, и од гостољубиве планете налик на нашу Земљу створен је врели пакао налик на Земљи суседну Венеру. Није више било гуштера, ниједан месождер није преживео, сви четинари претворени у угљен и прашину. Најзад је било мирно, захваљујући једном једином гуштеру.
TK

evolucija je kompleksan proces i ne ide tako što se jedan primerak (koji bi trebalo da ima 14 zuba) rodi sa 16 zuba jer nosi neku mutaciju pa se daljim ukrštanjem ta mutacija prenosi i svi njegovi potomci imaju 16 zuba.Ne odigrava na nivou pojedinačnih organizama nego na nivou populacije, dakle evoluiraju populacije (grupe jedinki jedne vrste koje mogu da se ukrštaju) tako što im se tokom vremena menja genetska struktura dok ih reproduktivno ne izoluje od neke susedne populacije (recimo između te dve populacije jedne vrste postoji neka geografska barijera tipa reka, planina...). Tako nastanu dve skupine jedinki koje se više ne mogu međusobno ukršati , tj. nove vrste (najuprošćenije moguće rečeno, ali je daleko složenije sve to i treba usvojiti mnogo novih termina pre nego što bi se počelo sa nekim detaljnijim objašnjavanjem)

LI

pitanje br 5:

za manje od 100 godina podigli smo prosecnu visinu coveka za preko 10cm, po evoluciji bi za to trebale hiljade milioni godina...jel to neka kolektivna mutacija zbog ishrane, il sta je to? kako to? zasto to?

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.