Ne znam jesu li ti već odgovorili na pitanja a muka me da pregledam pa ću ti odgovoriti ođe 100% legit.
pitanje br 1:
-neka tamo riba u nekoj tamo reci ima 14 zuba, a bilo bi joj korisno da ima 16, i vremenom se stvore generacije sa po jos 2 zuba vise, da li se ovo dogodilo zbog
a) negde slucajno mutiro gen i rodila se sa 16 zuba, i kao takva se vise hranila i prezivelo mnogo vise dece i mnogo vise prenela svoj gen dalje
b) organizam ribe je osetio da su mu zubi korisni i tako sam od sebe delovao na DNK da se poveca broj zuba
c) nesto sasvim treće
Da li je ovo samo hipotetički primjer ili je stvaran? Zapravo, nema veze.
Da se podsjetimo, postoji više mehanizama evolucije i osnovni su:
1. Prirodna selekcija bi mogla biti najznačajniji mehanizam u slučaju koji si predočio, mada sumnjam da bi 2 zuba više naročito uticala na preživljavanje ali Bože moj, ne znam čime su se hranile te ribe ili bolje reći, kakav im je bio položaj u lancu ishrane. Ovo ne moram valjda posebno da objašnjavam. Generalno se najbolje ispoljava kod seoba, katastrofa koje pogode stanište neke populacije i generalno u težim uslovima za preživljavanje kakvi su nedostatak vode, hrane, pojavljivanje novih predatora i sl.
tl;dr šansa da organizam preživi, ostavi potomstvo i tako prenese svoje gene na buduće generacije je u direktnoj vezi sa njegovom sposobnošću da preživi u datim uslovima.
2. genetički drift iliti promjena udjela određenog alela unutar populacije. Npr. imaš gen za boju očiju određen sa jednim parom alela. Označićemo ih sa A (dominantan koji u heterozigotnom i homozigotnom stanju daje tamnu boju očiju) i a (recesivan koji daje svijetlu boju očiju isključivo u homozigotnom stanju). E sad, idemo na primjeru ljudi. Zamisli da je prije, lupam 500 godina bila neka seoba i da je veći dio ljudi koji je emigrirao imao svijetlu boju očiju.
Daljim razmnožavanjem unutar te grupe dobićemo znatno odstupanje po pitanju učestalosti svijetle boje očiju od prosječne koja bi trebala biti oko 25%, jelte.
Sam po sebi ovaj mehanizam ne utiče pretjerano na formiranje novih vrsta ali udružen sa ostalima može itekako uticati na formiranje pomenute ili bar rase koja je niža taksonomska jedinica od vrste (ne miješati sa crna, bijela, žuta rasa i sl.)
(note: znatno povezano sa seobama takođe)
3. Protok gena... meni iskreno ovo dođe onako "as granted". Fazon, način na koji se geni distribuiraju unutar jedne populacije. Npr. ako iz prethodnog primjera uzmemo da su ljudi sa svijetlom bojom očiju imali potomstvo sa tamnom bojom očiju vrlo brzo će se učestalost fenotipa unutar te populacije vratiti na standardnu.
U suštini ovo ti je najznačajnije baš kod takvih populacija. Da li će se odvajanjem određene grupe neka osobina ili bar njena učestalost zadržati ili se vratiti na standard matične populacije u budućim generacijama.
4. fitnes (adaptivna vrijednost)
neki ovo mješaju sa prirodnom selekcijom ili pak misle da je to vezano za individuu a zapravo je više vezano za kompletnu populaciju. Naime, adaptivna vrijednost predstavlja šansu određene populacije da preživi, ostavi potomstvo i da to isto potomstvo preživi dok ne bude spremno da ostavi svoje potomstvo, jelte.
Ima 2 ili 3 osnovne komponente (u zavisnosti od toga kog autora pitaš) a to su:
a) dužina života
b) broj jedinki koji nastaje ukrštanjem u prethodnoj generaciji
c) (varira od autora do autora) trajanje prenatalnog i postnatalnog života do trenutka kada je jedinka sposobna za ostavljanje sopstvenog potomstva.
Ovo je naročito značajno kod onih vrsta (i to obično životinjskih) koje se nalaze pri dnu lanca ishrane.
5. E sad, imamo i mutacije koje su uglavnom štetne ali ako su korisne mogu poboljšati šansu za preživljavanjem. Mutacije koje su naročito izražene po pitanju eksterne morfologije obično mogu učiniti da nastane nova rasa ili potpuno nova vrsta u nekim slučajevima ukoliko ih je više i kad su udružene sa ostalim faktorima evolucije.
Neko i kao poseban evolucioni faktor izdvaja veličinu populacije. U suštini veličina populacije najviše određuje to koji će evolutivni faktor imati prednost u slučaju da dođe do nekih promjena.
Npr. u većim populacijama, recimo od 10 000 jedinki nekog sisara, ukoliko dođe do katastrofe neke na njihovom staništu i preživi ih 50% to će znatno više uticati na genetski pul (genetic pool; skup gena unutar populacije), nego li npr. na grupu od 100 pripadnika iste vrste u datoj situaciji.
Imaš sad i genetsku varijabilnost ali to dođe dosta slično kao onaj primjer iz genetičkog drifta.
E sad konkretno što se tiče odgovora na tvoje pitanje... riba ne može svjesno da izazove mutacije a naročito ne da to učini specifično, tako da otpada teorija da riba natjera svoj genotip da se izmjeni taman toliko da njen fenotip pretrpi promjenu u vidu pojavljivanja 2 nova zuba.
Ako bi taj primjer stvarno postojao, ja bih onda rekao da je vjerovatno za to zadužena slučajna mutacija udružena sa par seoba i genetičkim driftom.
pitanje br 2:
koliko slicne zivotinje mogu da se ukrste? jel se moze ukrstiti panda i polarni medved? znam da su ukrstili lava i tigra, i rodilo se nesto ogromno, al je kratko zivelo jer srce nije moglo da podnese toliku zivotinju...moze li se lav ili tigar ukrstiti sa ovom domacom mackom? mogu li se ukrstiti bezrepi majmuni sa repatim majmunima?
Da bi se dvije vrste mogle ukrstiti trebalo bi da imaju isti broj hromozoma i isti oblik pomenutih.
Da banalizujem ovo drugo. Imamo npr. neku životinjsku vrstu koja ima 33 para hromozoma od kojih je, lupam, 10 akrocentričnih, 10 metacentričnih i 13 submetacentričnih i drugu koja ima isto 33 para hromozoma ali sa drugačijim odnosom A/SM/M. Te dvije vrste se ne mogu spariti.
Funfact: postoje i telocentrični hromozomi ali ih nema kod ljudske vrste (osim u slučaju nekih hromozomskih aberacija.
pitanje br 3:
da li je moguce preneti informaciju u mozak svoga potomstva bez direktne komunikacije? u fazonu ne ucis dete da se plasi zmija, a ono kad vidi veliku zmiju sasere se, odakle mu ta informacija? (predpostavimo da nije gledao filmove anakonda i slicno), dakle moze li se na svoje potomstvo preneti neka misao, tj da se ta misao nekako upise u DNK
Pa da li se može prenijeti misao je diskutabilno. Postoji nešto što se zove instinkt i isto to postoji i u ljudskoj vrsti, doduše rekao bih da je nešto slabije izraženo nego li kod životinjskih.
Instinktivna radnja je npr. želja djeteta da ga majka podoji i to se javlja kod svih sisara.
U našem mozgu postoji određeni centar koji nas tjera da se plašimo situacija opasnih po život (pa samim tim i susreta sa zmijom), jer vjerujem da čak i ako bi zatvorili neko dvoje djece po rođenju u neku prostoriju, držali ih izolovane od ostatka svijeta i trudili se da nikada ne saznaju za postojanje zmija i čekali da ostave potomstvo kojem ćemo poslije 10 godina od rođenja pokazati uživo zmiju, vjerujem da bi se isto uplašilo ili bar pokazalo određenu averziju prema njoj.
Sad sam se tek ustao pa praštajte ako sam napravio par gramatičkostilskonaučnih grešaka.
~Pasl~