Covpa, mislim da je tu glavna fora u tome da je naš smrtni um ograničen i jednostavno nismo kompetentni da razumemo božiji plan.
Jovičić je vrlo lepo objasnio ovaj deo.
Citat:Fazon je u tome što je Bog kažnjavao grešnike, ili plemena koja su iz ovog ili onog razloga otpala od vjere. Bog je kažnjavao i ubijao s ciljem moralne pouke i zastrašivanja, da bi vjerni bili bolji. Ako je tom prilikom i bilo kolateralne štete, barem po Bibliji, ti su svi ljudi na poslijetku spašeni, Hristovim stradanjem na krstu. Svi pravednici iz prethrišćanskog vremena su spašeni nakon što je Isus vaskrsao.
Dakle, nijedan pravednik nije na kraju bio lišen duhovne nagrade nakon smrti, a to je ono što je važno. Kada pogledaš, ubistvo novorođenčadi od strane Boga, ma koliko to surovo igledalo, može da se posmatra kao čin milosrđa, jer je beba ukaljana samo prvobitinim grehom Adama i Eve, dakle, automatski je (najkasnije nakon stradanja Hrista, u stvari, trebalo bi odma nakon smrti, pošto tada nije bilo krštavanja da se ovaj greh spere) ušla u raj. Nije morala da se suočava sa životnim iskušenjima. Mada, opet, to se sve bazira na onome: ''Čudni su putevi Gospodnji.'' Smrtan um ih ne može razumeti. Sada, vera je tu uvek bila i biće glavni ključ. Ako veruješ, veoma je moguće da ćeš i nakon tih pitanja i sumnje nastaviti da veruješ, pa i Isus je u jednom trenutku posumnjao, ako ne želiš da veruješ, opet tvoj izbor.
Inače mi se sviđa kako si otvorio temu. Skroz neutralno, prema ljudima bar :D i sa poštovanjem prema svima, bez osuđivanja ijedne strane. Kenja mi se od onih što forsiraju ateizam, i ovih drugih neukih ekstremista.
Da, to za obožavanje Satane je čisto sranje. Opet, mi to ne možemo da shvatimo, ali njegova mržnja prema nama je ogromna, to smrtnik, bar po učenjima nikako ne može ni da pojmi, isto kao što ne može ni da razume veličinu Božije ljubavi. Isto tako, Bog je anđelima dao direktan ulaz u raj, uz njega, ali, ako se slučajno okrenu na drugu stranu, više nikad ne mogu da se vrate natrag, mislim, za razliku od ljudi koji mogu da se pokaju na ovom svetu. Zato su zli dusi (pali anđeli užasno ljubomorni na ljude) i hoće da ih toliko oštete da bi ih ugrabili za sebe i upropastili kao što su i sami sebe. Čak mislim da je u đavolovom interesu da ti produžava život, bilo da bude u ogromnom luksuzu ili u teškim mukama, jer tako najviše padaš u iskušenje. U prvom slučaju da činiš grozne stvari da bi se dokopao još novca ili održao početni kapital, u drugom da možda činiš grozne stvari da bi se obogatio ili da padneš u očajanje i izgubiš nadu (što je greh)... Realno, što si duže ovde, ima više šansi da te iskvari i odvede u pakao. Mada mislim da većina ljudi dospeva u raj, imaš mnogo šansi da se iskreno pokaješ, i da ti bude oprošteno, a i realno, i tamo gde nema religije, važe neki moralni zakoni i čast, ipak je čovek u suštini dobar. :)
A to pitanje savršenstva, priznajem je i mene kopkalo. Ako je Bog savršen, zašto su onda se anđeli pobunili, zašto su se ljudi pobunili, ako smo već stvoreni po ugledu na njega? Zar nije mogao da stvori savršeno biće koje će bez pogovora verovati? Možda nije ni želeo tako nešto? Ne možemo baš sve da znamo. :) Ako si vernik, savetovala bih te da u religiji prvenstveno tražiš utehu, iako je sasvim normalno pitati se o ovakvim stvarima, ako ne, nadam se da ti je moj post bio od pomoći, ne znam koliko je to sve na mestu, ali tako ja vidim situaciju. :)