Nije za mene torokanje, ogovaranje i gubljenje vremena po tom pitanju.
Nije za mene pokušavanje da se utopim u mediokritetske nijanse konverzacija (nije da sad ja večito pričam o Šekspiru, ali ono: "aa, si čula ovoonoblabla..") samo da bih bila "deo nečega ".
Nije za mene Georgijev, i pun koš ŽeljAKA (Samardžića, Joksimovića i ostalih "proverenih ženskih ovlaživača").
Mrzim i prezirem one koji sude drugima o njihovim postupcima, punih grudi pravedničkog gneva.Koji bez ikakve bojazni upiru prstom u "loše" ljude.Niko ne može da zna i prisvaja pravo da druge anatemiše.Zna se čiji je to posao.
Nije za mene druženje(ono "kućenisanje").Pozdrav,kafica-sasvim dosta.Kratak je život da ga pretvaraš u beskrajni kompromis.
Nije za mene ono "ŽŽI-žensko životno iskustvo"- nedeljom se jede rinflajš;u petak se jede pasulj;košulja se pegla od kragne;veš širiš ovako,bluze onako a iskuvavanje gaća onako;za osmi mart pokloni;za fakin' Valentajns poklonmacokucosvisevolimo..
Nije to za mene.
Jebem li ga, nije ni težak fizički rad za mene.Ne mogu da skrljam kičmu da bi mi stan bio tip-top.Neću da izgledam ko opirača da bi sve ostalo cibrilo.Zabriga me.
Nisu ni oni "Properi,Muscolo" i ostala g. za mene.Kupim jedno univerzalno, a šta ne može tim, uzmem prašak.Jedino da ću posebno da glancam kvake, posebno naslone za stolice, a posebno čiviluke.Pa ne žive goveda tu, neg' ljudi.
Nisam ,bre, ja za ljude.Zato se sklanjam koliko mogu i štitim ih svog prisustva.