Gordost i predrasuda
Prvi utisci nakon nekih 50 strana.
Poprilično inteligentno štivo. Pri tom mislim na inteligentne dijaloge između likova, koji ponekad do tančina raščlanjuju neke pojedinosti iz razgovora, da to poprima obrise misaonog eksperimenta.
Mislim, neko bi mogao reći da je to isprazno filozofiranje... mislim u neku ruku možda jeste, ako se uzme da od tih razgovora nema neke posebne koristi, ali ustvari nije, jer sva argumentacija koju likovi izlažu ima smisla i svako tu dodaje poneki argument iz svoje perspektive, koji ima smisla.
To je ono što Englezi nazivaju "banter", kao neka vrsta verbalnog mačevanja, nadmudrivanja... na osnovu uspijeha u tom banteru se donekle stiče i održava nečija reputacija u društvu.
Naravno, za sve to je preduslov, u to doba koje je u toj knjizi opisano, da data osoba bude iz određene društvene klase i da je bogata... dosta se gleda na porijeklo i na materijalni status, pa tek kad se taj preduslov zadovolji, onda se prelazi na ta njihova nadmudrivanja, banter, jelte...
Međutim, to je utisak nakon svega 50 stranica... Moje izdanje ima 351 stranu, tako da vidjećemo još kako će mi se razvijati stav. Još da dodam, da mi tek sad knjiga postaje relativno zanimljiva.