Stefane Kostiću, u muškoj je prirodi da ne možeš da čitaš duge tekstove ili da slušaš duge priče. U muškoj je prirodi da tražiš da ti se nešto objasni kratko i jasno ili da se trudiš da iz nekog predugačkog teksta izvučeš samo par rečenica kao koncept. Ja te savršeno razumem, ali ova tema je kompleksna i zahteva da se čovek duboko unese u materiju. Ja sam to uradila na ženski način, a ti uradi na muški.
Da ti olakšam: zapamti samo ovu moju poslednju rečenicu (pre ove) i biće ti jasan moj predhodni post i eventualno ovaj ako ni taj nisi razumeo.
Draga moja, u ženskoj je prirodi da ne slušaju ono što im se priča.
To što sam ja rekao tom definicijom se odnosi na tremendioznu upotrebnu enormnih vokabularnih oblika, čega je primer ova rečenica, a NE na dužinu i veličinu nečijeg posta.
To što ti uporno generalizuješ ljudsku populaciju i deliš ljude na muškarce i žene, kako po inteligenciji, tako i po ostalim fizičkim i psihičkim osobinama.
Ako ćemo po tom šinu, muškarci pretenduju kraća objašnjenja jer samo iole pametni umovi mogu nešto komplikovano sažeti u par rečenica, pogoditi suštinu i opisati nešto tako da svi shvate.
Dok žene, em što ne mogu da shvate sažeto objašnjenje, već im treba dvočasovno prosipanje pameti, nerviranje i gubljenje inteligencije i vremena, da bi samo donekle shvatile stvari.
Savršenstvo je u jednostavnosti.
Ostale žene, ne vređam nikoga, samo se vodim njenom logikom i pokušavam da joj objanim stvari tako da ih ona razume.
Što se tiče ostatka teme, na pitanje o suprotnostima i sličnostima kod muškaraca i žena sam baš danas nešto naškrabao ovde.
A na prvobitno pitanje teme, u ovoj definiciji.