VPrijavaPrijavi se

Da li ljudi umiru?

Arhiva100 odgovora· poslednji 20. jul 2011.
PJ
ZeZaToR
Šta ako mislimo da ono što smo mislili smo zapravo mislili da mislimo?

To znači da si u prošlom životu bio kraljica Engleske koja je volela da opšti sa konjima!

PP

Isto pitanje i sa nastankom sveta...šta je bilo pre nego što je nastao?
bilo je sve crno...al i to crno je nešto, i to crno mora negde da se nalazi u vremenu i prostoru, a šta je bilo pre tog crnog??

WV

Не видим чему толика фасцинација тиме. Живот је настао пре пар милијарди година, та ми смо практично били мртви читаве милијарде година, све до пре пар деценија. И опет ћемо у ништавило за коју деценију. Мени је то ок.
Ал' човек је пичка, па не може да се носи са ужасавајућом истином и не може да живи за сада, па зато смишља бога и "оне светове" и тиме велича смрт и уперен је против живота. Човек је највећа бедара од свију животиња.

TE

Ako bi smela da se ubacim,slazem se sa Warnerom.Ljudska potreba da se tesi je ogromna,pa ima pakao raj itd...Tesko je prihvatiti da je ovaj zivot sve sto dobijamo,pa svi oce repete.Mada bih volela kad bi reinkarnacija postojala.Zasniva se na osnovnoj cinjenici da se materija ne moze unistiti vec samo prelazi iz jednog oblika u drugi,pa tako i dusa.

DU

Alo ljudi umiru, jer da ne umiru cela moja familija bi crkla od gladi!!!

Svi su kamenorezci, grobari i voskari.

TE

@Petar Pan Pezos
Ljudi jos raspravljaju o tome sta je dusa,ako si je video idi reci im sta je.Ja samo kazem da ako se dusa smatra materijom onda je pod tim uslovom reinkarnacija moguca (teoretski).End of konverzejsn

MM

Niko dosad nije spomenuo duh. Šta velite na to?
Ja mislim da smo mi ustvari duh, kome je dato ovo telo. Naš mozak je duh. Kada umremo oslobađamo se fizičkog tereta i u zavisnosti od toga kaki smo bili u materijalnom svetu, sledi naredni korak... "viši nivo".

ФА

Сви ми који смо јебали мртве жене итекако смо сигурни што се умирања тиче.

WV
Ljudska duše teži 21 gram po nekim proračunima.

...ал' код баба-Куране

То што човек изгуби неку масу кад умре не значи да га је душа напустила. Нити да душа уопште постоји. 21. век је, мајку му, а јоште се верује у те лакрдије.

HA

Ako cemo o paranormalnom ja mogu da tvrdim da sam potomak neke svete loze (verovatno Nemanjica) jer je mojoj babi oko kuce rasla vinova loza, i kada smo je sahranili po sred groba je opet iznikla i evo i dan danas stoji.

BU
Da, umrecemo, ali sta posle toga?

Krtice će ti glodati kosti. Ništa više, ništa manje.

NB

Dobro kazes... sto jest, jest. A duse ce nam nestati, kao sto bi to bilo sa memorijom racunara, jednostavno delete, mi to ne mozemo da zamislimo, pa zamisljamo rajeve i paklove. To sam negde cuo.

SB

DE NE UMIRU. nije valjda da ko budale idemo na groblje i trosimo one pare na vostane svece i ostale komunalije.
vase pitanje je da li duh mre

DC
Da li je bela svetlost, koju su ljudi vidjali prilikom kliničke smrti, u stvari prva svetlosti koju vidimo prilikom rodjenja?

Da li su ljudi koji su preživli kliničku smrt u stvari bebe koje umru odmah nakon rodjenja?

Ako se svako ko umre odmah ponovo rodi, zar ne bi na svetu stalno bio konstantan broj živih ljudi. Mislim sad ima oko 6 milijardi a recimo pre 10 godina bilo 5 milijardi (lupam). Odkud ovih milijardu? Zato mislim da umiremo i ne idemo na reciklažu

VA

Ја сам пре неки дан бушио бетонски зид, и пукне ми бургија, умало око да ми ископа. Добро, ништа, бацим је у канту за ђубре, узмем другу и завршим посао. И после неколико дана седим на клупи на улици, дрндам телефон, цин, однекле пред мене пада ИСТА ТА БУРГИЈА, сломљена на истом месту! Пада као да је неко спустио са десет сантиметара. Окренем се лево, десно, никога нема. И ето, а после кажу, нема ништа... Има, има, постоји нека непозната сила која одређује место свему, али мала је мудрост наша да бисмо је дохватили, убили и проучили...

Krtice će ti glodati kosti. Ništa više, ništa manje.

Da si rekao crvi, u redu, ali gde nađe krtice, te dobroćudne insektojede...

21. век је, мајку му, а јоште се верује у те лакрдије.

Ne volim Matiju Bećkovića, ali ima jednu kratku prozu koja ide ovako (parafraziram):
- Dokle ćemo verovati u te gluposti iz prvog veka? Pa ovo je drugi vek!
- Dole sa zaostalošću i neznanjem drugog veka! Živeo svetli treći vek!
- Razbijmo okove mračnog trećeg veka, četvrti vek će doneti sreću napaćenom čovečanstvu!
- Dokle više ovako! Pa nije ovo četvrti vek!
- Ljudi, osvestite se! Peti vek je prošao, ne povratio se...
I tako sve do dvadesetog, gde zaključuje da je dvadeseti vek oduvek bio kruna svih svetlih težnji čovečanstva...

Nego, čitao sam nekad davno glupog Kastanedu, on misli da je čovek potencijalno besmrtan, ali kad umre, njegovim duhom se nahrani ogromna kosmička inteligencija Orao. Cilj mudrog čoveka je da uspe da izbegne Orla, i onda će biti zauvek slobodan. Mnogo zanimljivo.

BU
Da si rekao crvi, u redu, ali gde nađe krtice, te dobroćudne insektojede...

A jel'? Jel mogu da se vadim na umetničku slobodu?

:trollface:

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.