prijava

Knjiga o Milutinu

138 odgovoraposlednji 8. sep 2015.strana 1 od 5
JA

Kako bih vam rekao a da ne ispadnem sisa...

pročitao sam je jedno 20 puta, par puta sam zamalo pustio suzu na neke delove...par puta sam i pusti suzu....

zanima me koliko vas je pročitalo ovu knjigu.... ili neku drugu knjigu koja je ostavila jak utisak....

i zanima me da li bi bilo glupo da vam lepo iskucam dnevno po jedan deo knjige, nije dugačka, nekih 150 strana, stranu ili poglavlje dnevno...mene ne mrzi...

ako je glupo, loknite je....

OB

ae kucaj to, volimo mi knjige, mene je ubila Brodolom od Tagore, čovek ni kriv ni dužan, a pati jbg.

MI

Никад чуо за књигу, чија је? Ако те већ не мрзи, може.

JA

stvarno?...Danko Popović..

knjigu priča domaćin šumadijski Milutin..učesnik prvog svetskog rata...iz zatvora...uapsili ga komunisti zbog žita...koje nije imao...

dakle od prvog svetskog, cera, kolubare, albanije, soluna, bosne, oslobođenja južnih slovena do četnika, partizana i žita...al iz njegovog ugla, domaćinskog...da ne kažem seljačkog...

nema film...

MI

Слична таква ти је књига: Аризани, од Ивана Ивановића(не водитеља, наравно). Није предугачка, прочитај, ако те не мрзи, и ако већ ниси :) Фино звучи, мада тешко, ал' опет, која домаћа књига и филм нису тешки?

ŠA

Neki petokolonaši! :)
Iskucaj, samo nemoj na sre' zapleta da ti postane mrsko pa da batališ! :)
Svaka čast za volju!

JA

aj, počeću prvu priču danas, napisana kao masa priča, koje su povezane, slede jedna drugu, pa ako smara neću više....

BR

samo da se ubacim... knjiga sde zove Pečalbari, autor Dragoslav Manić Forski - pisana Lužničkim dijalektom o pravim pečalbarima i njihovoj životnoj muci uz dobru dozu gorkog humora kakav se dobija kad se hleb mesi sa suzama i znojem umesto vode... nikad u životu nisam pročitao nešto što je na mene ostavilo jači utisak, a pročitao sam sve što je došlo do mene... verujte da je toga mnogo bilo...

EDIT: piši javio, prijaće mi sigurno da čitam...

JA
LASNO JE UBITI PRINCA I JEDNU ŽENU

Sinovče, nisam ja ranije bio ovako pričljiv. Ovde mi je govor omilio, ovde u zatvoru. Ranije-poslovi, brige, ne daju glavu podići pa zaboravljaš šta je juče bilo, a sada, ceo život ko na dlanu. Sećam se svega.
Sećam se ko da je juče bilo- zvoni sa svi strana, a ljudi dabome, znaju da se tako ne dozivlje na molitve i na pokajanje, nego da se u rat doziva.
Izađem pred štalu, sednem na mericu, a ono jutro, milina jedna: Treba da se odmoriš, baldisao si od kopnje, košenje i drugi poslova-jeka je rada, a ovosad, jeka od zvonjave.
Čuješ li ovo Milutine-priđe mi majka. Kvrži prste i vata za reklu, gužva je. Znam kako je njoj kad čuje zvonjavu, dva su joj sina,-da kažem moja brata-poginula u prošlim ratovima, u turskom i bugarskom, a otac nam je- što bi se reklo, njen čovek-poginuo u Bugarskoj, na Slivnici.
Čujem bre-velim joj- nisam gluv.
Pa šta čekaš, vidiš da ljudi odlaze školi.
SR

Има и филм, човек се ваљда налази у станици полицијској, не сећам се баш, и прича, прича оно што прича и у књизи, само повремено направи паузу и заложи пећ која је поред њега.Ништа посебно, једноставно су хтели да пренесу књигу на екран, али ја остајем при књизи. Пуштали су на ртс-у пар пута чини ми се

JA
Ja ustado, dado joj onu mericu, pa na sokak iz oni stopa. Ona moja majka, stoji sa mericom u rukama pred štalom. E tu sam sliku zapamtio. Moja majka, sa mericom u rukama stoji ispred štale i gleda za mnom, a goveda zrikala, dal' od one zvonjave, dal' i stoka nešto predoseća-ne znam.
Znam da mi beše teško. Teško bre, sinovče-kako koji rat a tebi iz štale par volova. A to nije igračka. Volovi su vollovi, znaš šta je seljaku par volova. Taman podigneš volove i ukoškaš, a ono uzme država treba da vuku topove, da vuku komoru, da vuku provijat. Ali treba bre, volovi i da oru, i da vuku žito, i seno, i drva, treba i da i' prodaš, da uzmeš koju paru a ne ovako, da idu džabe. Kažem ti, nije lako ni zbog volova, ovo je treći par volova iz moje štale za tri godine, a oni koje su mobilisali mesec dana ranije znaš kaki su bili- ko upisani. Al' dobro.
NG

Ja prvi put sad čujem za ovu knigu...ali podržavam tu javioovljevu akciju.

Jebem li ga, meni jedino bilo tužno što je Hašek umro pa nije mogo da završi Švejka, to sam čitao i suze ronio kolko je crnohumorno...

JA
Odo ja školi a tamo-šta da ti kažem. Učionica puna svršiti ljudi. iskupili se dabome, da nam učiteljkaže šta se ovo događa, zašto opet moramo u rat.
I, kako ne otvoriste vrata, pogušićete se-velim ja. Prigrijalo sunce, letnji dan, bazde opanci i težina, znoj, oseća se na štalu i obore. Učitelj drži štapić i pokazuje Sarajevo. Čisto se raduje. I fali Mladobosance. Onis u učinili svoje, uzleteli se u nebo kao mučenici. Bacili bombe, kaže, ubili švapskog princa i njegovu ženu.
Vasilije sedi i gleda me iskosa, ko veli: čuješ li uču kako prezvonja.
Lasno je ubiti princa i jednu ženu, ama rat se ne dobiva ubijanjem prinčeva i žena-mislim se. Interesuje mene šta će sad da bude-misle li ostali Bosanci za tim Mladim Bosancima, oće li dići kaku bunu i ustanak? Nije nama do njinoga uzletanja u nebo ni do sad se u mučenicima nije oskudevalo. Nama, bogati, treba pomoć. Oće li oni uz nas protiv Švaba?-odmanem ja vako glavom. Nisu mi tu čista posla. Ne volim da se Bosanci na prazno junače, da ubijaju prinčeve i žene, a posle, guzicu u stranu pa naša seljačija danak da plaća, pa je l' tako?
Ako si i Srbim i seljak, nisi stoka, ne voliš da te neko pravi ludim.
Polakote, učo, polako, nemoj tako sve iz jednog vitilja, nismo mi deca- veli Pavle i namiguje na me.
A učitelj tera svoje. Tamo, veli, po Bosni i po drugim krajevima de žive naša braća Južni Sloveni, ustanak samo to nije planuo.
Iz tvoji usta u božije uši, učo-izađem ja napolje, ne verujem ni u kake Slovene, a neću da se kavžim sa učiteljem pred narodom.
Idem kući i sve gredom mislim o tim Slovenim. I da l' će da bude ko što uča reče. Teško ti, bre, da te u rat uvlače kako kome prasne ćeš. Uvuku te u nešto što ne razumeš. Bogami. Slušo sam ja i otpre one školce. Dođu preko leta na ferije pa se raspričaju o oslobađanju svi krajeva de žive naša braća- čuješ naša braća, a moja braća izginula zbog neke #naše braće#. Kažem ti, raspričaju se pred opštinom ili crkvom, kako-kad, pa sve ko da će neko da im pokloni ono što bi oni mogli da ištu. Sećam se o Velikoj Gospojini, pred opštinom raspričao se Velibor Rović Onako dugačak, pripio se na jedan kamen pa samo veze.Oslobodili smo Makedoniju, i strau Srbiju, pobedili na Kumanovu i Bragalnici, sad ćemo da se okrenemo našoj braći u Bosni, Ercegovini i u dalmaciji.
MI
Nisu mi tu čista posla. Ne volim da se Bosanci na prazno junače, da ubijaju prinčeve i žene, a posle, guzicu u stranu pa naša seljačija danak da plaća, pa je l' tako?
Ako si i Srbim i seljak, nisi stoka, ne voliš da te neko pravi ludim.

Колико је ово добро, чооовече...

JA
Sve tako Velibor, ko da mi samo treba da se okrenemo, pa da se tako i ostvari ono što je on naumio.
Dobro, Velibore, a koliko će to da košta?- javi se Čedolju Petrović, bio onda još živ. Oće li nama od tog posla biti puniji ambari, oćemo li imati više volova i svinja? Oće li nam čeljad biti brojnija i veselija?
Čedoljub star al ume da misli. Koju smo vajdu imali od dojokašnjih ratovanja?-veli.
E ne radi se o vašim ambarima i koševima, štalama i torevima, o ujedinjenju se radi-drzak bogati Velibor, drzak, a nema ga šaka jeda, dugačak ko pritka. I bolesta. Tuberkuloza samo što ga nije načisto pojela, al eto oće i on da određuje sudbinu zemlje i naroda.
Kažem ti, nije nama uča prvi tako govorio. Nije. Slušali smo mi o tome i podosta ranije.
Al' dobro, da se vratimo.
JA
Odem kući a nije mi lakše. Muči sumnja, sikiracija. Čisto smešno, seljak si a muči te sumnja zbog neki Slovena i neki ustanaka. Al opet o ratu je reč, o koži s radi, i o glavudži.
Tumaram podrumom, pijem, ne krijem. I psujem, što da ne psujem. I kralja i vladu. IGavrila Principa.
Ne greši dušu, Milutine- moja majka Gvozdenija ide za mnom, krsti se, misli valjda da je i taj Gavrilo neki velikomučenik i svetac.
Spremi mi belu torbu- kažem ženi-dvoje lanenih gaća, dvoje čarape, ko i dosad kad sam polazio u ratove. A žao mi žene- ni sa njom nisam sredio. Bolesna je. Deca se u njoj ne primaju. Troje je rodila a nijedno se nije održalo.
Majka mi pevca ispekla, po običaju, ko da ću na svadbu a tri dana sam kosio na sirćetu i perjubelog luka- al ajd taki je običaj da Srbin dobro jede kad u rat i u smrt polazi
Obučem nove gaće, suknene, a žao mi. Poslednje su-dvoje sam pocepao u prošlim ratovima. Gunj neću da oblačim, nov je, crkveni, stajaći, zašto da ga satirem u rovovima. A žena ko žena, ne žali ga, kaže:
- Milutune, može se desiti da ne daj bože pogineš, pa neka se vidi da si bio domaćin čovek.
Baš zato ga i ne nosim, zato što mogu da poginem, kažem ženi. Računam ako poginem neko će za taj gunj kositi i žito vezati- ali njoj ne vredi govoriti, naumila pa se ne da. Oblači me ko da ću u narodnu pesmaricu- sve novo i najlepše trpa na me.
Nemoj ženo preterivati-kažem joj-samo dvoje gaća i dvoje vunene čarape stavi u torbu, to je čoveku ratniku dovoljno. Ako nema sreće, ne mogu mu ni kožne čakšire pomoći.
NG
al ajd taki je običaj da Srbin dobro jede kad u rat i u smrt polazi
Milutune, može se desiti da ne daj bože pogineš, pa neka se vidi da si bio domaćin čovek.

Ovo je tatko! Ko je pisac knjige?

JA
Sinovče, da ti sebi ne naudiš što se družiš sa mnom, znaš kako je.
E pa dobro ako je tako, ako je ko što veliš, idemo dalje....
Rukujem se sa majkom i ženom. Udarim sokakom u selo.
Na sve strane odleže dernjava. Kad se pre izopijaše toliki ljudi? Zašto pevaju i plaše golubove, šta se sad junače, rano je.
Uroševića kafana, prepuna. Pije se s nogu. Sve plaćaju Uroševići. Oni piju i najglasnije pevaju, oni najviše i psuju i prete Švabi-nije im teško, oni su oduvek najviše pesama znali i pevali, a mnoge su i sami sročili, već su i o Apisu i o Gavrilu sročili-oni će da pevaju, drugi će da ginu.
AU

Ozbiljno. Ja sam slušala Natašu Kandić da proklinje ratno-huškaču politiku koja je reklamirana ovim delom.
Inače meni je najbolja rečenica iz knjige
A njega ujutro, dabome, odnesoše ribama :)

DV

Свиђа ми се ово до сада, хвала Јавио, само цепај.

Tema je u Arhivi i zaključana je, tu se više ne odgovara.