Dakle, da li?
Da li pričate sami sa sobom?
Moram ali moram da se konsultujem sa zidovima i ponekim delovima tela....
Kod mene se trenutno vodi polemika o ovome.
Podeljani smo 3:1
Osoba 1 kaže da mi pričači nismo normalni, jer koj će ti kurac reči, ako o nečemu misliš?
Kao, bolje zvuči nego kad ćutiš.
Trenutno je osoba 1 u wecwju i plače u SEBI, jer ne sme na glas :)
Moram ali moram da se konsultujem sa zidovima i ponekim delovima tela....
Apsolutno tačno.
S obzirom da je tesko naci normalnog sagovornika normalno je pricati sam sa sobom, sto i ja cinim.
Ja imam imaginarnog prijatelja i stalno mu se ispovijedam ali on meni ništa ne govori. Mislim da me ne voli ali je on meni prirastao srcu.
Хахаха макице могу да претпоставим ко плаче у вецеју :))))
Ја прчам сама са собом по цењле дане јер сама живим и прође ми живот у самоћи.
obično kad napravim sranje...onda šapućem sebi nešto u bradu..uvek isto...kretenu, magarče, stoko..a onaj pametan odgovara "ti si bre kreten, ti si nas u ovo uvalio, ja sam ti lepo reko da to ne radiš"..a onaj treći kaže "nosite se bre u pičku materinu, pustite me da spavam, 3 izjutra"...
Počeo sam da pišem post na ovoj temi, ali ga je drugo lice izbrisalo. Trenutno se svađa sa trećim oko izbora četvrtog da peto preuzme kontrolu nad šestim i sedmim. Osmo samo nemo posmatra sa strane.
Da li pričate sami sa sobom?
StefanKostić
Ne, ali sa monitorom - DA
:Svih osmorica prekidaju prepirku i besno gledaju Caru:
NE DIRAJ MI MONITOR! ŠČUO!
Трансфер је управо имао релацију Темерински пут- Грбавица- Ченеј.
Царо мене боли колико је децхко недуховит. Капирам и тебе :)
Царо мене боли колико је децхко недуховит. Капирам и тебе :)
Ne znam, nekoliko puta do sada sam pomislio kako je dechko DZANKEE wannabe-ijer, ne preostaje mi nijedno drugo, ijole logično kobjašnjenje :)
Причамо.
Slabo, al više ispuštam neartikulisane zvuke i ukočim se često kad sam sam, a sam sam često.
Pa retko i nisam nesto druzeljubiv i prijatan za razgovor.
Причамо.
:D
Игнорише ме.
Da.. pricam sama sa sobom.. vodim prilicno ziv dijalog izmedju nekoliko podrstanara u mojoj glavi. Nije da se ponekad osecam kao da sam senula ali... zapitam se...
Da. Cesto pricam sama sa sobom.
Najvise nekako volim kad perem sudove. Iza ledja mi frizider, naslonim glavu na viseci deo i razvezem... I ulicom kad idem volim da se porazgovaram, al prestanem kad primetim cudne grimase na tudjim licima.
O, da! Mada, to samo tako zvuči, jer samo ja čujem da mi on odgovara...
DA! Sam sebe najbolje razumijem... OVo za ulicu isto k'o i Kakana...
Ja ne pričam nikad sam sa sobom, ona me uvek zapitkuje...
Privilegija nas matorih, izaberemo najmudriju osobu u društvu i njoj se obraćamo...
Ne znam baš koliko je mudar, ali ga obožavam!
Pokušavam, ali mi druga strana govori da smaram i otera me u kurac.
Eh...? :-)
Pričam ponekad.
Evo jedne definicije koja opisuje pojavu o kojoj se duskutuje. Ja sam trenutno na 4. stepenu, valjda.
Da, svaki dan.
ooo daaa, evo sad bas ovog momenta razgovaram sa sobom o tome kako moram jos koliko sutra da krenem na djetu, odma nakon sto pojedem pastasutu koju cu sutra da si napravim :)))
Pričam, ali ne da sebe pitam na glas npr. jel' može ovaj ključ ovo da odvrne, ili da govorim tako, e aj sad ovo... već ja čujem glasove koji mi pričaju i pričaju, u stanju sam da govorim o vrlo ozbiljnim stvarima sa više sagovornika u mojog glavi.
Naravno, naročito dok serem, pa sebe hrabrim, tipa "ajde, mo'š ti to," itd.
Znam ljude koji razgovaraju, ma šta razgovaraju, svađaju se sa svojim duplim nalozima, ne znam jel se to računa...
Наравно да причам. Чак и слушам себе. То је сасвим нормална људска појава. Онда кад немаш оног ко ће да те слуша, ти удариш па сам бацаш спику.
I zašto je to onda čudno ljudima kad me vide da pričam sama sa sobom?
Зато што то и јесте чудно. :)
Ево, пример, ја сам будала и често се смејем сам са собом и не изваљујем да ме неко гледа како се губим. Овако ставиш слишке и могу да ти дувају.
Najgore je kad uhvatim sebe kako pricam sam na ulici, i onda skontam da me drugi vide, pa se pravim da zjevam ili tako nesto...