Pa za ekonomiju u cjelini je generalno dobro da ljudi dižu kredite. A za pojedinca zavisi, kako kad.
To zavisi od ličnih afiniteta. Ko je više materijalistički nastrojen i ko voli lovu i kome je bitan status, on će dizati mnogo kredita, mnogo trošiti, ali i mnogo raditi da bi to sve mogao da vrati. On je motor kapitalizma i ekonomije. On živi brzim tempom. Izložen je stresu i može da ga strefi srčka samo tako. Ali neki to vole. Vole trku, frku, brzinu, tempo, dokazivanje. To je stvar karaktera.
Neki drugi će dizati kredite samo u slučajevima ekstremne potrebe, zadovoljiće se sa manjim bogatstvom, manje će da rade, manje će i da troše, ono što troše racionalnije će trošiti. Imaće možda manje stresa, više će se posvetiti duhovnom nego materijalnom. Takvi su jako dobri za društvo sa ekološke tačke gledišta, ali takvi i usporavaju ekonomiju i progres.
Treba naći balans između te dvije krajnosti. Brz rast ekonomije doprinosi i brzom razvoju nauke, a brz razvoj nauke može eventualno da rješi ekološke probleme uzrokovane preintenzivnom privredom.
Po meni je najbolja zlatna sredina. Ni materijalizam ni asketizam, već nešto između.