Otprilike ovako, moja omiljena profesorica je bila razredna u srednjoj, žena je bila predobra, što smo mi jelte iskoristili maksimalno kao stoka. Iskreno, ja nisam toliko iskorištavao jer nisam ima' obraza.
Žena koja nam je prvog dana rekla NEMA ŠTO JA DA VAM PRIČAM, VI ĆETE SAMI VIĐET KOD KOGA KAKO MOŽETE, ĐE MOŽETE DA BJEŽITE, DA BUDETE MIRNI, A ĐE NEĆETE. Dakle žena nas je shvatala kao da nam je majka, znala je sve što smo radili, ali ni to nije dobro, jer smo mi praktično neiživljena stoka koja samo gleda svoju guzicu.
Bilo je i kul profesora koji su super sa tobom tokom godine, a onda te izjebu na kraju, to nisam volio nikako...
Mada su mene skoro svi profesori voljeli iako sam bio strašno nemiran i stalno su me izbačali
Ali što profesor mora da ima da bi mi bio kul, pa recimo da je to korektnost, ništa više.
Iako je jako strog, ali korektan, meni je kul i OK lik, ako ispoštuje sve što kaže...
Imam sad jednog lika što mi predaje hardver i on je jako strog, namrgođen i sve to, ali maksimalno korektan, odličan predavač, među priznatijim u svijet je, i ja ga sretnem na hodnik mrtav pijan i kažem mu PROFESORE ZAR NIJE ZGODAN OVAJ MOMAK i on me samo blijedo pogleda i prođe, ja sam mislio da sam ga ugasio tu, ali kad sam mu se izvinio i rekao mu da sam bio pod uticajem alkohola rekao mi je i to čak sa osmijehom PA I TO JE ZA LJUDE.
Ali sam u srednjoj imao i profu engleskog koja je znala da ja znam engleski bolje nego sva škola ali smo se mrzjeli, ja nju i ona mene, i u četvrtom mi je dala 3 na kraju iako nisam ništa, ali bukvalno ništa odgovarao cijele godine svaki mi je odgovor bio NEĆU DA ODGOVARAM, ali na pismenom naravno 5 dobijem... I žao mi je što je nisam nikad više sreo samo da joj kažem da sam desetku dobio na faksu i da sam čak predavanje držao.