Sestra nekakvoga serdara veli da će se udati za junaka koji je na mejdanu osvoji. Onda se skupe junaci, a veli Miljan Đokov Peru Jovovu: Đe si ti za taku đevojku, nema te šaka jada. Onda Pero ubije Miljana na mjestu, a zbog krvne osvete skoče Bratonožići na Kuče te im sve muško pobiju, i poplijene ovce. Onda Bratonožići skupe još i Paštroviće pa udri na Kuče, te im sve muško pobiju, i poplijene ovce. Onda Cuci iskoriste priliku, te upadnu, sve muško pokolju, i naravno poplijene ovce. Onda upadnu Turci dok se ovi krve, te sva sela popale, žensko odvedu u roblje, i jelte, poplijene ovce. Onda zakliče neki junak: Braćo Crnogorci, ko je vitez roda Obilića, odvedoše dušmani turski ovce! Tu se onda svi na bojnom polju izmire, te za Turcima, te složno pokolju Turke, vrate stada, i još popale neke Arbanase i poplijene im ovce, of course. Onda se međusobno darivaju ovcama i sestrama, i vrati se svak u svoje brdo.
Ko mi ne vjeruje, neka pita Marka Miljanova.