Gambi, kad reče Valdemar da mu nije jasno zašto bi veća država morala biti i bolja, ja se sjetih da se u praksi zapravo dešava upravo suprotno! Male države uglavnom bolje funkcionišu. Nije ni čudo zašto se TOLIKI SILNI SEPARATISTIČKI POKRETI DILJEM SVIJETA BORE ZA NEZAVISNOST. Jednostavno, lakše je upravljati manjom teritorijom, manje je problema kada je zajednica monoetnička, a ne multietnička.
Pogledaj, na primjer, Luksemburg, Lihtenštajn, Monako - to su sićušne državice, ali vrlo bogate i jako dobro uređene. Kriminal, korupcija i sve ostalo tome slično je tamo skoro ravno nuli.
Pogledaj dalje, Srbiju i Crnu Goru. Srbi i Crnogorci skoro da su jedan te isti narod. Jezik gotovo identičan, vjera ista, običaji vrlo slični, PA OPET većina Crnogoraca je glasala za nezavisnost. Da li je to Milova propaganda ili ne nije ni bitno - bitno je da je ta struja nadjačala.
Unifikacije i unitarizacije NE FUNKCIONIŠU NIGDJE. Bile države razvijene ili zaostale, potpuno je nebitno, situacija je ISTA. Jugoslavija se zbog toga raspala. Čak i u visokorazvijenoj Španiji, Baskija i Katalonija hoće nezavisnost, u Kanadi Kvebek, u Ujedinjenom Kraljevstvu Sjeverna Irska, Belgija je na ivici raspada, čak su i u Švajcarskoj kantoni sa vrlo jakim autonomijama i uglavnom etnički čisti.
Dakle, povećanje stepena razvoja NE VODI nužno u veću unifikaciju niti u slabljenje nacionalnog identiteta.
Uostalom, desnica je vrlo jaka u cijeloj Evropi. Angela Merkel je nedavno izjavila da je projekat multikulturalnosti u Njemačkoj potpuno propao.
Itd, itd, itd...
Ideja o globanoj državi je zasad osuđena na propast, a pitanje je i da li bi IKADA ostvarenje te ideje bilo poželjno.
Moja ideja o savršenom svijetu bi bila nešto drugačija - veliki broj sitnih nezavisnih državica (ali istinski nezavisnih, sa punim suverenitetom) ujedinjene u razne saveze i međunarodne organizacije. Naglasak na saradnji, a ne na unifikaciji i uniformnosti. Nema granica, slobodan protok ljudi i robe, ali svaka država ima svoje jedinstvene karakteristike i u njoj važe njeni zakoni i vlada njena jedinstvena kultura.
Tako bi svako mogao da se OPREDIJELI gdje mu najviše odgovara da živi, koja mu se kultura i kakvi zakoni mu se najviše sviđaju, te bi stoga mogao da se preseli u svoju omiljenu državu. A kad bi svugdje bilo isto to ne bi bilo moguće i bilo bi STRAAAAAAAAŠNOOOO dosadno.