Прво, појачала са добрим драјвом (који није неки прштави транзисторски фаз) коштају преко 500-600 евра, па педале представљају задовољавајућу, а економичну варијанту. Друго, постоје јако добре педале. Нпр. ти си тај тип људи коме би Ibanez Tube Screamer одговарао. Треће, процесори (иако само најскупљи процесори имају прави звук) су најзгоднији за манипулацију. Програмираш да имаш 3-4 боје које највише користиш на по једној папучици и после само вежбаш рад ногу. :)
Džimi, slažem se ja da je procesor dobar ako nemaš keš, ali kad nemaš ništa i kurac je dobar. Jebiga. Ima sranje zvuk, ne može digitalan zvuk ni da prismrdi zvuku iz dobrog pojačala, pa ni pedali... Ja koristim pedale, ali su sranje i one, mada manje od procesora. One i mogu da posluže svrsi, ali ništa nema bez dobrog pojačala. Moj savet je da se zajebavate i vežbate sa onim što imate, pa da pred svirku pozajmite ili makar iznajmite ljudsko pojačalo, što ne košta mnogo. Zvuk iz pojačala ne može da se meri ni sa čim. Jeste da pedala može da posluži svrsi, ali nije to to. Pogotovo za one koji planiraju ozbiljnije da se posvete kvalitetu zvuka koji žele da postignu.
Jebiga sad što su dobra pojačala skupa, tako je to sa kvalitetom. I Les Pol je skup, ali to je zato što je neprejebiv. Bolje prištekati pare i kupiti kvalitetno, nego bacati keš stalno na jeftine gluposti. Niko nije dovoljno bogat da kupuje jeftine stvari.
EDIT: I da, što se tiče procesora, jeste da imaš mnogo opcija i otvara mnogo mogućnosti, ali zvuk je digitalan. Bolje pedala i jedan zvuk, nego 90 boja na procesoru.