Odgledao You were never really here. Proviron je vec sve rekao, film kao film je zaokruzen i kompletan. Ono sto je mene posebno odusevilo ja sustinska poruka.
Drustvo je tako koncipirano da je vecina ljudi represirana, obavlja onakve ili ovakve poslove, pa vremenom trpa sve vise i vise sranja u sebe, tako da se uglavnom nalazi na ivici pucanja, dok neki sa vremena na vreme i puknu pa se to zavrsi nekakvim masakrom. Medjutim, nepravilno uperenim masakrom. Ovaj film jasno i beskompromisno porucuje da je u sadasnjosti nasilje neophodno, mozda cak i esencijalno, ali ne bilo kakvo nasilje. Samo nasilje usmereno upravo protiv onoga ko sistem namesta i uopste inicira tako akumulirani bes. Sve sto je potrebno je uzeti cekic i krenuti redom, pam, pam u glavu. Gotova stvar, nakon nekog vremena nece vise biti uzrocnika zacaranog kruga besa. Zato mi je neverovatno da je Holivud uopste dopustio stvaranje takvog filma. SPOJLER. Na prvom mestu, jasno je da glavni akter nije psihopata, odmah na pocetku je pljunuto na Psyho luda majka klise. Covek je veteran, video svakakva stranja, voli svoju majku, spasava devojcice. Znaci vodjen je dobrim. Prema filmu, moderni heroj je covek koji stvari uzima u svoje ruke i nije ga strah da iste zaprlja, zarad viseg cilja.
Nije za hipstere i gandi wanna be kvazi new age pacifiste. Na sta su takodje lepo popisali u filmu, obzirom da Hoakin ima bradu i repic.
Edit, normalno, takvu sam poruku ja izvukao iz filma, mozda ce neko izvuci drugaciju. Svejedno, film je mnogo vise nego sto na prvi pogled deluje, kao klon izmedju Maks Pejna, Panisera, epizode Sin Sitija i Leona Profesionalca, pa i Taksiste sa De Nirom. Jer, takav je morao delovati da bi uopste bio snimljen. Power to the people, stick it to the man!