Razmisljao sam o ovome jos dok sam gledao Lala land, a i sada The big sick. Jel ste primetili koliko u americkim filmovima i serijama tipa Sajnfeld koji mnogo volim, onako neposredno guraju temu nekog samackog zivota do 40te, jurnjave za svojim gotovo nerealnim snovima, karijerama u sou biznusu, kvaziboemskim zivotom, itd. Samo jednom od minimum 10.000,00 ljudi moze da se tako nesto ostvari u potpunosti i da postane poznata faca. Ovi ostali predju u konobare, sankere, rostidzije i pornicare. Nije lose, na jednog lelemuda koji zaradjuje milione, legne 9.999,0 onih koji se jebu za sitne pare, jer su im sanse da uspeju bile jedan u 10.000,00, a i dalje imaju dobro misljenje o sebi, sa razloga sto smatraju da su i dalje neostvareni talenti. A i ti sto prave milione, opet ucestvuju u filmovima koji isplacuju i njih i prave profit, i pritome i dalje stvaraju zadovoljnu radnu snagu. Dal to ima logike, ili sam losi sit pusio.