Da obrazložim, ne tebi jer si glup, nego ovako.
Što se Villeneuve-a tiče, postoji jedna konstanta koja mi užasno jebeno smeta kod njega. A to je žutilo/sepia tonovi koji se provlače kroz svaki njegov film. To bi zapravo imalo poente da se koristi umereno i da se tim tonovima gradi atmosfera i osećaj, ali ne, njemu je sve snimljeno tako da bude žuto, i umesto da radi ono što bi sepia trebalo da radi, sve što se dobije je neprirodna kamera koja prilično iritira. Kolor korekcija userava filmove koji bi možda bili i dobri.
Druga stvar, Sicario iz tog razloga nisam gledao, niti planiram da gledam, ne mogu, nervira me i popizdeo bih. Glumačka postava koja je sjajna mi ne znači mnogo jer je i u recimo Incendies-u gluma dobra, pa ipak žutilo smeta.
Druga stvar, Prisoners je jedini njegov film koji planiram da pogledam, bukvalno, rekla mi je ortakinja koja ima gotovo identičan ukus kao ja da se razlikuje od ostalih ovog režisera.
Treća stvar, gledao sam Incendies i Enemy-a. Da krenemo
Incendies
Pored već spomenutog žutila, film je vođen misterijom što je značajno ubilo emotivnu stranu filma. U suštini, kroz ceo film me režiser tera da razmišljam o raspletu, i ne dozvoljava mi da osetim patnju likova. Pored toga, sam scenario malo liči na scenario random španske serije, ali to mu se i ne može previše zameriti. U jednom trenutku, pola sata/45 minuta do kraja filma kada ukapiraš šta je verovatno rasplet, ili kada te film dodatno usmeri na tu stranu, taj nedostatak emotivne razrade filma dođe do izražaja. Svest o priči i problematici je ono što je teško u slušaju Incendiesa, način na koji je priča preneta na platno je mlak, jako mlak. Nažalost. Da ga je bilo ko drugi radio, film bi bio makar 30% bolji, Kao što rekoh, gluma je dobra, izražaj kroz kameru katastrofa. Ostali segmenti variraju, sve u svemu, film kom sam dao sedmicu. Ima i malo patetike i slično, ali da se preživeti.
Zašto prevara od režisera u ovom slučaju? Pa jer je taj segment u slučaju ovog filma ubedljivo najslabiji i sjebao je film drastično.
Enemy
Opet ćemo preskočiti žutilo. Najbanalnija priča ikada koja se protura kroz ne znam ni ja kakve simbole. S tim što u ovom slučaju simboli ne služe kao simboli nego kao antisimboli, jer ti skreću pažnju s osećaja nelagodnosti, i u ovom slučaju čak i same priče, i teraju te da razmišljaš o samoj simbolici (ono što Aca gore reče da mu smeta). U suštini, svrha simbola je da te rade na podsvesnom nivou i da budu integralni deo priče, a ne da budu stavljeni u prvi plan. U tom slučaju, kada su stavljeni u prvi plan jasno vode ka pretencioznosti. Zapravo, gledajući Enemy-a, koji nije dosadan film i može se odgledati (doduše, samo jednom), sve vreme sam imao utisak kako režiser pokušava da ispadne tako jebeno neverovatno pametan. Nakon što sam odgledao film zapitao sam se da li sam ga dobro ukapirao, onda sam pročitao par članaka i preslušao ono govno od objašnjenja što traje pola sata i bio u fazonu "okm to sam i ukapirao i?". Sve u svemu, pretenciozno govno koje se može odgledati. 6/10.
Odgledao sam trailere za Sicario (žut je u pičku materinu), Blade Runnera novog (jebo mater nisam verovao da će neko mračnu, distopijsku priču kao što je BR da radi da izgleda žuto/crveno, kako god) i utisak je da baja opasno fetišari na žutilo. Ono, i pustinju bi imao potrebu dodatno da užuti. Arrival sam takođe pogledao trailer, i iako nema karakterističnog žutila, sam trailer odaje polupatetičnu SF priču, snimljenu za domaćice iz Teksasa. Zaista nemam nameru da gledam taj film.
Što se tiče Villeneuvea, da, jako loše gradi priču i emotivno su mu prazni filmovi. Sama svest o toj priči je ono što može da te odradi na tom nivou, ali sam stilski pristup ne radi u prilog tome. U suštini, nakon njegovih filmova imam utisak da sam pročitao novinski članak, a ne nešto što bi trebalo da bude umetnost.
Kao što rekoh, gledaću Prisoners, i ukoliko mi se stvarno svidi, ali ne ono kao "e ok je film", nego ako bude do jaja, uzeću i dati šansu još nečemu. Ovako, ne.