Baš odgledah Youth i rekoh da bacim neku apofisko-remeovsku analizu.
Film je sa tehničkog aspekta divan: režija, montaža, fotografija, kadrovi. Može se reći da je Švajcarska kao takva barem u sporednoj ulozi. Sorentino je išao sličnom matricom kao u "Velikoj lepoti", ali nije uspeo da ostavi woow efekat kao pomenuti film. Ima dobrih dijaloga, ali značajno manje nego u VL. Ovim filmom kao da je hteo da napravi nešto uzmeđu umetničkog filma i nečeg lakog za varenje za prekookeansku publiku. Sorentino je školski primer Style-Over-Substance reditelja i dosta se vidi u filmu. Ima poneki kliše i onaj osećaj da znaš kakva rečenica sledi, ali jebiga.
Ipak, gluma je na visokom nivou. Kejn odličan, Pol Dano (Mesi PROPO) počinje da se ostvaruje, Vajs solidna, ali mi je najdraže što je Harvi Kajtej, kao meni jedan od dražih glumaca, najzad dobio koliko-toliko ozbiljnu priliku da pokaže raskošan talenat u ulozi intelektualca. Ipak, brat bratu, scena sa Mis Univerzuma je veoma napaljiva. Onakve sise, prelepe bradavice posebno, nisam video na filmu, tako samo to može biti razlog za gledanje.
7.7/10 (u mom duhu)
EDIT: Srećan rođendan danskom doktoru!