Interstellar (2014)
Vrapci koji cvrkuću na granama su mi rekli da je
Stenli Kjubrik napravio revolucionarni pomak u sajens-fikšenu sa svojom Odisejom.
Takođe sam od njih čuo da Nolan Brothers idu po toliko utabanim stazama
da je pravo čudo
što masa, puk, pučina, plebs,... (njih oko 500 tisuća prijavljenih korisnika IMDb-a) olako spuštaju kažiprst na ocene između 7,5 i 10, a film je u suštini toliko
dosadan i isprazan, da je to za plakati.
Što je film noviji, to je više tinejdžerskih fanova koji se na njega lepe. Glasaju površno, ili na prvi utisak.
Starija generacija slabo glasa - jebe im se.
Bacimo samo pogled na 2001: A Space Odyssey (1968).
Genijalno ostvarenje, a ima ocenu samo 8.3, dok ovo govno od filma (koje je tek ispiljeno) ima 8.8.
Sve nam je jasno.
Ali nikada nisam ni mario za nesrpske, nebalkanske glasače, neće valjda i u ovoj zoni da mi Ameri kroje kapu. Nikada mi za gledanje nekog filma nije bila bitna ocena nadrifilmofila i botova.
Doduše, jedan američki astrofizičar je
pohvalio Interstellar rekavši da se strogo pridržava naučnih činjenica, ali to je slaba uteha za 169 minuta dosade. Uostalom, nikad nisam putovao kroz crvotočinu da bih to proverio.
Ona scena kad glavni junak (Matthew McConaughey) komunicira sa svojom kćeri putem časovnika, skroz je patetična.
Film je preambiciozan, i ništa više.
Čujem od nekih kritičara da će ovaj film postati kultno- statusni.
Moje mišljenje je: oće kurac.