Taxi Driver je film koji dodiruje granice ljudske psihe i sigurno nije bio jedan od onih koji obećavaju siguran uspeh, kako u smislu zarade, tako i po pitanju privhaćenosti od strane publike. Naprotiv. Kad je sniman svi su pretpostavljali da su šanse da ovaj film bude prihvaćen izuzetno male, a sam Martin Skorsejzi kaže da nije mislio da će Taxi Driver zaraditi dolara
aahahha koja glupost, zar ovo jedan reziser da kaze za svoj film? zar ovo da kaze americki reziser, kojem je verovatno i jedini cilj bio da zaradi lovu. Klasicni potrosac.
Priča o ovom filmu je pocela 1973. godine jer su se desile tri bitne stvari u zivotu Pola Šredera: žena ga je ostavila, dobio je otkaz u Američkom Filmskom Institutu i treća je da su ga dva prethodna događaja gurnula u depresiju i alkoholizam iz kojih je i nastao Taksista. Sjajno!
VAUUUU, ovo toliko potresa, tako da coveku nista ne ostane nego da zapuca sebi u glavu. VAUUUUU, znaci ovo je potrebno, znaci tragedija je ta koja je zasluzna. VAUUUU, pa kad bi ovo bio toliko veliki problem, svet bi bio vrh mesto. Mora da mu je zena bila vrhunska burzujka, pa kuka zbog nasledstva.
Lako je zaključiti da to i nije bio najsretniji period u životu Pola Šredera, koji je upao u dugove, spavao u kolima i svakog dana razmišljao o samoubistvu.
Vauuu, a ko ne razumslja?
Jedne nedelje je zbog jakih bolova u glavi otišao u urgentno gde je pričajući sa bolničarkom shvatio da već dve ili tri nedelje nije imao nikakvu komunikaciju sa ljudima izuzev pri naručivanju hrane. Kaže da se u tom trenutku osetio kao taksista koji pluta u svom metalnom kovčegu po gradu
Tuguje a razbacuje se lovom i drka kurac u automobilu. E i da, znaci ovo poredjenje mora da udje u citanke.
AJ mrs, dalje ne citam
i ti svakave gluposti citas.
http://hiperboreja.blogspot.com/2012/08/zanima-me-problem-unutrasnje-slobode.html