A ta djevojka, moram vam o njoj pričati, moram. Ona je jedna debela Amerikanka koja je išla zajedno sa mnom i sa mojom drugaricom na Hobita. Standardna američka glupa debeljuca: radnik na prodaji kokica i ostalih grickalica joj je pa ajde, minut jedan, objašnjavao da postoje tri vrste kokica. Prvo sam mislio da nije mogla da se odluči koje će, ali eto, nejasno joj a znatiželjna je. Anđeo moj slatki.
Ulazimo mi tako u salu, i ona se tu oduševljava, kao: ,,Vidi ovo, pa ovo stvarno nisam očekivala od Praga da imaju ovakav bioskop, jebote pa ovo ni u mom Nju Džerziju nema.'' Anđele, Kolumbov deda nije bio rođen kada je ovo izgrađeno.
I ništa, tu smo sjeli, ona se oduševljavala na najgluplje moguće scene, recimo vidi Orke i prepadne se, jebote meni Orke carevi neviđeni, onako pozitivno ružni i sve, ili kada se Vilenjaci, momak i djevojka, ne mogu sada da se sjetim nebitno, sretnu, vidim srcad kako pršte iz nje.
Film je gotov, njen komentar je gore iznad i tu ona nama saopštava da je gladna. Gdje ćemo sa njom sada koji kurac, hoće da ide u Burger King, dobro, ajmo u Burger King. Dolazimo u taj tržni centar, penjemo se na treći, ona tada već zamišlja sebe i porodicu burgerčića kako kidišu ka njenom želudcu. Sline, mnogo nevidljivih slina, vodopadi slina.
I tu ja vidim nešto što će mi zauvijek ostati urezano u glavu: facu gladne debele američke glupačice koja posmatra radnike Burger Kinga kako zatvaraju svoju radnju.
Kasnije nam je rekla da joj je otišao zadnji bus ili tramvaj ili tako neki prevozni kurac.
SRBIJA!