Ipak, što se domaće kinematografije tiče, najjača mi je ona scena iz serije Vratiće Se Rode (prva epizoda), kad Pikac razgovara sa Duletom Pacovom:
- Ej. Ćao Dule. Ćao Aki.
- Dule, jel' mogu da te zamolim da mi pozajmiš 200 dinara, fali mi za taksi, Ovaj čovek nema da mi vrati kusur od 100 evrića, pa sam mislio da...
- Šta pričaš ti, jesi li ti normalan? Kakvih 100 evrića, blentovčino jedna: prvo i prvo; reko sam ti da ne dolaziš taksijem na čuku, idiote jedan, na šta misliš?
- Šta sad da mu kažem? Jel' imaš ili nemaš dvesta kinti da mi daš da mu dam...
- Ajde, ćuti, ćuti, bre. Ubiću te, jebeš mi mater. Ćuti bre. Aki, daj mu dvesta, ne, daj mu trista dinara, idi kod taksiste, reci mu da ide i da te ne čeka. Jesi li razumeo?
- Kako ću do grada da odem, nema šanse da...
- Kako ćeš do grada da odeš? Pa, mi ćemo da te odbacimo, budalo jedna!
(Kakav kreten): (Dule Pacov) - Vidi, ovaj taksista gleda, provaliće da nešto, ako već nije provalio.
Aki: Ode taksi.
Dule: Jel ode? Fala kurcu.
(Pikac se vraća u auto)
- Šta si seo tu, kako sad da pričamo? (Dule)
- Pa, gde da sednem?
- Pa, nazad, kod mene.
- Aha, evo, sad ću da pređem.
- Dobro, ostani sad tu gde si, nema veze.
- Pa, bre, nema problema Dule, bre. Sešću pored tebe.
- Stani, bre! Aki?...
- Sjedi tu sad sjedi!
- Dobro,... Aki nemoj da me stežeš tako.
- Jesi dono kintu?
- Jesam... jesam, doneo sam. Ali vidi Dule, imao sam nekih nepredviđenih... ovaj... Ali vratiću ti za koji dan, sve.
- Šta, bre, nepredviđenih? Kakva je to žvaka? Kolko ima, kolko fali?
- Fali... sto evra. Al sigurno ću...
- Ma, kakvih sto evra, Pikabili, nemoj da me zajebavaš, bre. Vidiš ti, Aki moj, čovek se polomio za sto evra, a onaj mali moj Švaba, mamicu mu jebem, nije se počešao za bulju za onih deset soma. Kolko on,... kolko on dođe meni? Deset....?
- Već Petnaest.
- Petnaest. Petnaest, brate.
- Daj mu tu polutku.
- Evo.
- I... Pikac?
- Mm?
- Daj ono, smanji malo, jebote. Vidiš na šta ličiš: ne možeš da gledaš na oči...........