Po meni porodične vrijednosti NISU:
- osporavati LGBT populaciji njihova prava
- trošiti vrijeme i uzurpirati medijski prostor nekom pričom o prajdu
- boriti se protiv rodne ravnopravnosti i rodno osjetljivog jezika
- braniti pravo na abortus
- protiviti se uvođenju termina femicid u zakone
- boriti se protiv zakona koji kažnjavaju porodično nasilje
Po meni porodične vrijednosti JESU:
- omogućiti svakome da što lakše ostvari partnerske i bračne veze (uključujući i LGBT populaciju)
- omogućiti svakome da što lakše podiže svoju ili usvojenu djecu (uključujući i LGBT populaciju), tako što će se povećati dječji dodatak, tako što će država sufinansirati vrtiće, tako što će se davati bonusi na svako rođeno ili usvojeno dijete, tako što će se produžiti porodiljsko bolovanje, tako što će i muškarci dobiti određeno odsustvo s posla svaki put kad im se rodi dijete
- širiti svijest o tome koliko je razvod loš i razoran, kako za bračne partnere, tako još više i za djecu, a i za širu društvenu zajednicu. Edukovati parove da prevazilaze međusobne razmirice i da se očuvanje porodice promoviše kao vrijednost.
(Zašto je razvod loš, mogao bi posebno pisati, ovdje bi oduzelo previše prostora)
- promovisati pravednu podjelu poslova u domaćinstvu - ako oba partnera jednako rade, treba jednako da učestvuju i u kućnim poslovima. Žene su uglavnom te koje iniciraju razvode. A jedan od razloga ženskog nezadovoljstva je i taj što pored svog redovnog posla, snose i većinu tereta kućnih poslova. Ako je žena zadovoljnija, manje je šansa da će tražiti razvod. A što manje razvoda, to zdravije društvo, i to veća šansa za povećanje nataliteta.
- Ukazati maksimalno poštovanje, i dati finansijsku potporu višečlanim porodicama.
- Omogućiti besplatne udžbenike djeci u osnovnim školama, i besplatan eventualni prevoz do škole.
- Vakcinisati redovno djecu, da nam ne bi podmladak stradao od morbila i kojekakvih drugih čudesa... Evo u Federaciji ove godine preko 3000 slučajeva... RS blizu 200.
- Na sve načine se boriti protiv porodičnog nasilja. Zaštititi žene u tome, jer su fizički slabije.
- Ali istovremeno prestati sa praksom automatskog dodijeljivanja djeteta ženi pri razvodu. Žene su više vezane za djecu, i ako znaju da im dijete neće pripasti po automatizmu, malo će više porazmisliti prije nego se odluče na korak razaranja porodice. Dodijela starateljstva treba da se posebno razmatra od slučaja do slučaja i ne treba po difoltu da pripadne ženi.
- Otežati razvod: uvesti praksu u kojoj država i organi koji su za to već predviđeni uvijek prvo naprave ozbiljan pokušaj mirenja nego što odobre razvod.
- Širiti uvjerenje da idealni materijalni uslovi (koji nisu realno ni ostvarivi) nisu preduslov za podizanje djece. Upravo zbog takvih predrasuda (ja moram svoj djetetu sve da omogućim, da ide i na engleski, i na karate, i na školu programiranja, i svake godine na ljetovanje i zimovanje, a ja to ne mogu s ovom platom, mnogi se odlučuju na jebeni ABORTUS) Protiv takve predrasude se treba boriti, to jedino doprinosi tome da imamo sve manje djece, a ona koju imamo da su sve više i više razmažena.
- Isto tako raditi na smanjenju probirljivosti kod parova. Ta težnja za savršenstvom ubija u pojam i muškarce i žene. Muškarci misle da nemaju šanse bez bembare, gajbe, i pločica na stomaku. A žene misle da nemaju šanse bez napumpanih sisa, usana, i idealne tjelesne težine. Zato su svi iskompleksirani, i sve češće sami. Širiti tu ideju "I'm OK, you're OK". I'm good enough, you're good enough. Drugim riječima, spustite se svi na zemlju, ponašajte se u skladu sa realnošću i mogućnostima.
- Generalno rad na smanjenju nejednakosti među ljudima. Sve ideje koje naginju socijalizmu, koje poboljšavaju status radnika, smanjuju stres na poslu i izrabljivanje, i pravednije dijele privredni kolač su dobre. Benefit je dvostruk, s jedne strane sa smanjenjem nejednakosti, smanjuje se ekonomska borba za opstanak i težnja hipergamiji (da mi se što bolje udati / oženiti), a s druge strane, manje eksploatatorska poslovna klima omogućava svima da imaju više vremena koje mogu posvetiti sebi i porodici.
- Raditi na stvaranju community-ja gdje god je to moguće. Sve izmišljati samo da ljudi su više upućeni jedni na druge, a da manje vise na internetu. Znači razni KUD-ovi, sekcije, klubovi, udruženja, organizacije, to treba što više širiti da bi se ljudi više upoznavali i više oslanjali jedni na druge, a ne na odgovore koje im servira Gugl...
itd...
