Nije fora u tome da je sirotinja bezgrešna, već u tome da ti i jebač idealizujete bogate.
Istina je da su siromašne zemlje korumpiranije ali to je zato što je u takvim zemljama korupcija često jedini način da se završe neke stvari koje u Švajcarskama mogu da se dobiju bez korupcije. Ljudi su primorani da se snalaze.
Što se bogatih tiče, ima i tu dobrih ljudi, ne kažem da su svi bahati, ali ne smatram ni da su išta bolji od ovih koji imaju manje.
Ima i ona čuvena izreka, kao odgovor na pitanje zašto je neko siromašan:
They are poor, because they are poor.
Drugim riječima, nije zbog nekih moralnih defekata, nije zbog ljenosti, već zato što siromaštvo samo po sebi je često začarani krug iz kog je teško izaći i takvi ljudi nemaju baš mnogo prilika da se iz toga izvuku.
A s druge strane, kad kod nekog zaista postoji jak talenat i potencijal, on može da prevaziđe i siromaštvo i postane neko mudo u svijetu iako je skromnijeg porijekla. Primjer su brojni sportisti, ali i neki pjesnici, pisci, naučnici, koji nisu svi rođeni u bogatim porodicama.
Čak ima i nepisano pravilo da su studenti iz provincije po pravilu bolji studenti od recimo Beograđana ili Banjalučana, zato što ozbiljnije shvate fakultet, jer im je on jedina šansa da se izvuku iz govana, dok Beograđani uzimaju faks zdravo za gotovo i ne cijene ga toliko.