VPrijavaPrijavi se

Umjetnost

Umetnost284 odgovora· poslednji 21. avg 2023.
ЈО

Na podforumu umjetnost nema tema o umjetnosti. Sramota. Sad ima. :D

Elem, ja nisam umjetnički tip, ali uopšte. Jedini vid umjetnosti za koji iole imam smisla je pisanje. Mislim, kad hoću da sjednem, da se potrudim nešto lijepo da napišem, a ne ovdje kad vas smaram sa kilometarskim postovima. :D

Crtanje veze nemam. Muziku volim, mislim da imam sluha, ali nisam "profesionalni slušač muzike" koji pasionirano prati neki žanr i zna sve o nekim izvođačima. Više sam svaštar.

Književnost i volim i cijenim, ali sam uglavnom ljenčuga. Kad se natjeram, pročitam nešto, izaberem uglavnom nešto kvalitetnije, i bude mi drago što sam pročitao, nikad se nisam pokajao zbog toga, čak i ako je knjiga osrednja... ali me uglavnom mrzi da čitam.

Poeziju isto volim, ali od svih grana umjetnosti, na to sam vjerovatno najmanje sati potrošio u životu.

Jedno vrijeme sam baš dosta gledao filmove i trudio se što više se informisati. Sad rijetko gledam.
Serije mi nikad nisu bile u fokusu, malo šta sam pogledao od serija, to mi je baš žestoka rupa u opštoj kulturi.

E sad... da ne nabrajam dalje taksativno... što i nije cilj teme... želio bih iznijeti svoj opšti stav o umjetnosti.

Smatram da je umjetnost, zajedno sa igrom i sportom, jedna od najvrednijih ljudskih aktivnosti i najsmislenijih. Vjerovatno jedina isljučivo ljudska aktivnost, jedina koja je odvojena od samog preživljavanja. I životinje se doduše igraju, tako da na kraju ostaje umjetnost, kao isključivo ljudska aktivnost.
Umjetnost još više od igre, možda ispunjava onu Maslovljevu najvišu stepenicu na hijerarhiji motiva, samoaktuelizaciju.

Takođe, po onoj anketi o sistemima vrijednosti... umjetnost spada u vrijednosti samoizražavanja, ili "self-expression" i uglavnom je cijenjenija u onim državama koje su bogatije, to jest gdje su već podmirene osnovne materijalne potrebe.

Al sad, jedna interesantna stvar - nema svaka umjetnost taj neki umjetnički šmek. U engleskom ima pridjev "artsy" koji podrazumijeva neki umjetnički fazon, šmek itd. To se često koristi pogrdno, u smislu da opiše pretenciozne ljude koji se tripuju da su neki umjetnici, najčešće neke alternativne ribe, koje se farbaju u zeleno i imaju milion tetovaža. Ali ja taj pridjev "artsy" ne bih shvatio isključivo negativno - zapravo, meni se taj luckasti, opaljeni tip ljudi, tj. uglavnom riba, čak i sviđa, naravno ako je ona u tom fazonu s nekom mjerom i sa ukusom. Nisam baš za neke koje su totlno odvaljene od mozga, ali mi se svđa određena doza tog artsy ludila, određena doza nekonformizma u ponašanju, određena doza pridavanja pažnje estetici, nekonvencionalnim forama i tome slično.

Ali kao što rekoh, nema svaka umjetnost taj artsy šmek, čak i ako se radi o vrhunskoj umjetnosti.
Npr. Ivo Andrić je vrhunski pisac, ali ne mogu ga zamisliti, za sve pare, kao nekog umjetnika i boema. Ili tek Dobrica Ćosić. Lik piše fenomenalno (ne govorim sad o politici), ali mi djeluje operisan od umjetnosti.

S druge strane Vuk Drašković ima malo tog umjetničkog đira u sebi. One duge kose, brada, harizma, sve što ide uz to. A dobro i piše. (opet ne govorim o politici)

U književnosti su vjerovatno, najumjetničkiji tipovi pjesnici.
Ja sam skonto, da iako nisam umjetnički tip, imam ponekad potrebu za umjetnošću, ali da recimo relativno suvoparne stvari, bez obzira na kvalitet (npr. Ivo Andrić), ne mogu u potpunosti da zadovolje tu potrebu.

Ponekad mi treba neka luda, opaljena umjetnost. Npr. ja sam ispoštovao "Na Drini ćupriju", i tvrdim da je vrhunski roman, ali me nije to radilo kao kad sam čitao "Stepskog vuka", gdje odmah na početku dolaziš u susret sa nekim opaljenim stvarima i gdje na početku ti se kaže "Samo za ludake"...

Nekako takva vrsta literature, tipa, "Stepski vuk" ili "Čekajući Godoa", takve opaljene, uvrnute stvari, po meni su najbliže u književnosti, onom nekom mističnom doživljaju umjetnosti, nekoj egzotici i romantici za kojom čovjek nekad ima potrebu.

(A možda je to samo potreba za eskapizmom... stvarni svijet je dosadan, daj mi nešto divlje i ludo)

Mene su često privlačili ti tako malo udareniji tipovi... npr. od domaćih pjesnika romantičara, meni je broj jedan Laza Kostić, jer je najluđi.

Sad pitanja:

1) Koliko je vama bitna umjetnost u životu?
2) Možete li zamisliti umjetnika da se oblači i ponaša konvencionalno (tipa posao od 8 do 4, odijelo, kravata, redovno brijanje)
3) Koje grane umjetnosti vas privlače?
4) Imate li sami neki umjetnički talenat?
5) Da li vam je kod umjetnosti bitan samo kvalitet, ili imate potrebu i za tom nekom "opaljenom", "ludačkom" vrstom umjetnosti? (Kao na primjer onaj film "Stalker" od Andreja Tarkovskog)
6) Da li umjetnik mora biti malo čudak, boem, ekscentrik i tome slično?
7) Smatrate li umjetnost, jednom od rijetkih aktivnosti gdje ono baš živimo 100% kao ljudi, pravi život, a ne samo borba za egzistenciju?

· · · · · ·
CE

dobra umetnost se lako kopira?
umetnost je ono sto svi misle da mogu, al niko ne ume?

sta je?

ME

Ajd ovako, da ne ostanemo na teoretisanju samo - radim jedan crtež ovih dana, ne znam koliko ću uspeti tehnički da ga izvedem kako treba, ali će jasno pokazati suštinu itd. Pa ću ga postaviti ovde na temu kad bude gotov da ga komentarišemo i da pokušam da objasnim zašto tačno ima vrednost.

ЈО
Citat:e vidis jovore sad mi dade mozda misao kojom mozes nekako da delis. to sto kazes "osmisli windows" je trivijalno. kao i gomila ideja danas u inzinjerstvu, mnogo je lako da smislis ali u picku materinu tesko da napravis. to mozda nije umetnost.

recimo da je umetnost ono sto je vrlo tesko da smislis a lako da napravis? :)

znaci arhitektura onda nije. ili je na granici kao dizajn.

Ima i toga. U IT-u ima dosta stvari koje je lako smisliti kao ideju, ali baš teško implementirati sve detalje. Razni startapi, npr. Uber, Airbnb, itd... pošli su od jednostavne ideje, ali mislim da su mnogo komplikovaniji nego što se čine.

Mada mislim da ideja o grafičkom interfejsu, i to već solidno razrađenom, u doba kad je carovala komandna linija, i nije baš tako trivijalna.

Citat:recimo da je umetnost ono sto je vrlo tesko da smislis a lako da napravis? :)

Pojedina arhitektonska ostvarenja itekako zadovoljavaju ovaj kriterijum. Zapravo, po meni su muzika i arhitektura, dvije najčistije umjetnosti.

U slikarstvu i vajarstvu obično slikaš ili modeluješ nešto što već postoji... ili inspirisan nečim što postoji. Književnost se bavi isto postojećim svijetom, likovima, itd... čak i kad je fantazija polazi od predmetne stvarnosti.

A muzika je potpuno apstraktna, praviš kombinacije tonova koje nikad nisi imao priliku čuti u prirodi. Npr. jedna simfonija je zaista kreativno remek-djelo. Mislim to je po meni među vrhuncima umjetnosti.

Isto tako arhitektura, praviš objekte, građevine, koji NE POSTOJE u prirodi. Nema mimezisa, ništa ne podražavaš, stvaraš nešto novo.
Doduše, naslanjaš se na dotadašnju arhitekturu, ali imaš i dosta slobode.

Npr. Sagrada Familija u Barseloni moraš zaista biti genije da to osmisliš. Ili recimo Taj Mahal, to je prosto nevjerovatno koliko je to savršena i skladna građevina, i to je nešto sasvim novo, nešto što nije iz prirode.

CE
Citat:A muzika je potpuno apstraktna, praviš kombinacije tonova koje nikad nisi imao priliku čuti u prirodi

nije tako. da je tako onda bi svako ko sedne za klavir i krene nasumicno da lupa pravio muziku.

ЈО
Citat:dobra umetnost se lako kopira?
umetnost je ono sto svi misle da mogu, al niko ne ume?

sta je?

Prije bih rekao da je dobra umjetnost ona koja se lako pamti. Jednom kad čuješ zaista vrhunsku stvar, ostaviće utisak na tebe na prvo slušanje, i dobrim dijelom ćeš je upamtiti. Taj Mahal jednom kad vidiš urezaće ti se u pamćenje.

I to svi misle da mogu, a niko ne ume... Ima istine. Dobra umjetnost se čini jednostavna, a to nije.

Mada ima izuzetaka, tipa Sagrada Familija, koja je sve samo ne jednostavna.

CE

muzika ima pravila. pravila koja mozes da krsis ako zelis i umes, ali itekako ima prirodna pravila. uvek modelujes nesto sto postoji ili si inspirisan necim sto postoji ili sve ovo sto si naveo.

CE
Citat:Mada ima izuzetaka, tipa Sagrada Familija, koja je sve samo ne jednostavna.

al to ti kazem, to nije umetnost, inace je potpuno nasumicna i subjektivna granica sta jeste.
sto je ok, al onda postuj i one koji nisu "umetnicki" ako rade nesto kreativno. sto se ne postuje u drustvu npr

ЈО
Citat:nije tako. da je tako onda bi svako ko sedne za klavir i krene nasumicno da lupa pravio muziku.

Al nije svaka kombinacija tonova muzikalna.

Citat:muzika ima pravila. pravila koja mozes da krsis ako zelis i umes, ali itekako ima prirodna pravila. uvek modelujes nesto sto postoji ili si inspirisan necim sto postoji ili sve ovo sto si naveo.

Ima pravila više u smislu da ti kaže šta ne valja. Koje kombinacije zvuče ružno i kakofonično.
Isto tako ti može reći koji intervali zvuče dobro... ali to su samo smjernice na nivou, dva-tri takta.
Sve preko toga je na tebi da kombinuješ.
A mnogi kompozitori, ne prave muziku kao slagalicu, nego improvizacijom, ili im se u glavi jave duže melodije, koje onda zapišu, razrađuju itd.
Narodni muzičari, muzički neobrazovani, ne znaju možda teoriju, ali znaju oplest dobro kolo.

Citat:al to ti kazem, to nije umetnost, inace je potpuno nasumicna i subjektivna granica sta jeste.
sto je ok, al onda postuj i one koji nisu "umetnicki" ako rade nesto kreativno. sto se ne postuje u drustvu npr

Kako nije Sagrada Familia umjetnost? Nemoj da pretjeruješ.

Ja lično poštujem kreativnost u svim djelatnostima, a mislim da i društvo vrednuje, barem u smislu plata. Mislim ne zarađuju džabe inženjeri i programeri toliko koliko zarađuju, i razni drugi kreativci i dizajneri.

Ali teško to može da se uvrsti u čistu umjetnost, jer kod umjetnosti je fora prije da iskažeš neko osjećanje ili poruku, ili da izazoveš emociju, ili da podstakneš na razmišljanje, isprovociraš, uspostaviš neku vrstu komunikacije sa publikom, a ne samo da riješiš neki problem.

Npr. ti ako nađeš ekstremno kreativan način da napraviš dobar mehanizam za kišobran ili hemijsku olovku, ljudi mogu reći, bravo svaka čast, stvarno vrhunsko rješenje, ali neće ih to podstaći na promišljanje neko, neće ih vjerovatno posebno inspirisati itd. Neće se ostvariti neka posebna komunikacija između stvaraoca i onog ko nosi takav kišobran.

AV

Jedno je umetnost - dar, nadahnuće, talenat. Drugo su veština, vežba, umeće. Pravite razliku između umeća i umetnosti. Čista umetnost jeste samo emocija i tu je kraj. Realno.
Naravno da je književnost umetnost i to najkomplkesnija od svih. To je umetnost koja jedina na osnuvu same predstave o tome što kazuje izaziva katarzu kod doživljavača. To i jeste svrha umetnosti.
Konkretne umetnosti pak su ograničene, ako recimo gledaš sliku ti tu nemaš mnogo prostora za maštu od onog koji jeste. Vidiš to što vidiš i obično se kod većine ljudi tu senzacija završava.
Međutim ako posmatrate ceo svet kao umetnost onda tu spada sve i svašta. Uglavnom veština, rad, znoj, vežba i trud nisu umetnost. Žao mi je ali je tako. Iako je za dobrog umetnika rad svakako nešto što je neophodno da bi bio vrhunski. Ali sa puno rada a malo talenta teško da se može izgraditi umetnički genij.
Možda je neka zgrada savremene arhitekture odrađena s toliko truda i preciznosti da je to za knjigu rekorda, zapravo ne možda, jeste tako. Ali kada je posmatram ja ne osećam ništa. Ona meni predstavlja hladan komad materije i nekakvih staklića, odbojna mi je, nimalo fascinantna, i na kraju opet bez te emocije prazna. Doživim ne pročišćenje kad to posmatram nego zagađenje. To ne može biti umetnost nikada. To je domen veštine i fizičkog napora. Tu ničeg suštiniski LEPOG nema. Umetnost je čista rekoh, i to čista LEPOTA. I nikako ne može biti sport, građevina, ili slično. Te discipline mogu u čoveku izazvati divljenje ali čistu emociju odvojenu od ličnog doživljaja, nikad. To su veštine. Vežbe. Ja nikada nisam napisala ništa vežbajući. Nikada nisam ulepšala svoj tekst ili radila satima na njemu. Nikada. Baš NIKADA. Zato je sa mnom teško raditi jer ne želim da menjam baš ništa, onako kako sam izvorno nešto napisala ne želim da promenim gram. Mogu da ispravim pravopisne greške ili gramatičke koje se odista retko dešavaju, kad sazri inspiracija u meni ona se sama isplete prosto, naniže, moja mama voli da kaže da ja vezem poeziju. Jednostavno je vezem. Niti u tom momentu ganjam metriku, niti rimu, niti pazim na strofu niti bilo šta što iziskuje napor. Ispišem kako se misli slažu prirodnim tokom potaknute zrelom emocijom i to je sve. Apsolutno sve. I nikada neću biti dobra pesnikinja jer ne umem da merim. Niti želim. Za mene je rad na pesmi apsurd. Kao trudiš se, upinješ svim silama da napišeš pesmu... jebeš takvu poeziju.

ME

Postoje Jovo u muzici vrlo jasna matematička pravila od kojih se nikada ne odstupa, fibonuči npr kojim se koristio i Tool. Zato se izmedju ostalog ide u škole, da naučiš pravila. U slikarstvu takodje - sloboda je dozvoljena, naravno, ali postoje stvari kao proporcija, perspektiva...Itd.

ЈО
Citat:Postoje Jovo u muzici vrlo jasna matematička pravila od kojih se nikada ne odstupa, fibonuči npr kojim se koristio i Tool. Zato se izmedju ostalog ide u škole, da naučiš pravila. U slikarstvu takodje - sloboda je dozvoljena, naravno, ali postoje stvari kao proporcija, perspektiva...Itd.

Da al to ti je kao i sonet. Jedno je znati šta sonet iziskuje u smislu rime, metrike, broja strofa i stihova, a drugo je znati napisati dobar sonet.

Zapravo, pravila ti kažu vrlo vrlo malo o tome kako napisati dobar sonet.

Ona ti samo daju kriterijume da li je nešto sonet ili nije. Moraš tu formu da zadovoljiš, ostalo je sve na tebi.

Tako i u muzici. Pravila važe, ali ona su 2% posla, onih 98% je na tebi.

CE

Jovore jedna od “najpravilnijih” vrsta umetnosti je muzika jer nista ne moze da bije po nervima ko losa muzika.

Jedino sto imas mnogo varijanti, melodiju, ritam, glasnost, liriks na kraju i tu toliko pravila ima da izgleda ko da se nasumicno desava.

Moras da izrazis emociju u tacnim pravilima. Nije lako

ЈО

Ali šta je ponta tog insistiranja na pravilima? Hoćete da kažete da zato što postoje pravila onda muzika nije umjetnost?

Sve i ako imaš pravila, ti možeš po tim pravilima napraviti milijarde različitih kombinacija, a nije svaka dobra. Da bi napravio nešto dobro, moraš imati smisla. I u suštini stvaraš nešto skroz novo. Jer pravila u sebi ne sadrže krajnji rezultat.

A osim toga, poznato je da postoje muzički neobrazovani ljudi kojima niko eksplicitno nije objašnjavao pravila, pa su opet napravili čuda u muzici. Čak većina rok muzičara spadaju u tu kategoriju. Niko Hendriksa nije učio muzičku teoriju. On je bio lik fanatik za gitaru koji je drndo po istoj 12 sati dnevno, a uz to imao talenta. Na kraju je razvio takav stil kome niko nije mogao primirisati.

Pravila se uce i u skoli i van, al ako nisu u skoli ne znaci da ne postoje.

ЈО

Jbg. i meni je to čudno, ali sam pročitao da je tako. Moguće da je učio hvatove, neku rudimentarnu tehniku i teoriju, ali većinu stvari je kapirao po sluhu.
I zaista mnogo rok muzičara ne zna note, ne zna da svira po notama, ne zna da zapiše notno svoje pjesme itd.
Ali znaju da skinu po sluhu tuđe pjesme, znaju da improvizuju, znaju da odsviraju nešto novo, imaju osjećaj... Pravila su tu, ali su više stvar osjećaja, nego egzaktne nauke. Neće svirati ono što ne zvuči dobro.

· · · · · ·
Prijavi se na vukajlija.com da bi odgovorio.Prijavi se