Na podforumu umjetnost nema tema o umjetnosti. Sramota. Sad ima. :D
Elem, ja nisam umjetnički tip, ali uopšte. Jedini vid umjetnosti za koji iole imam smisla je pisanje. Mislim, kad hoću da sjednem, da se potrudim nešto lijepo da napišem, a ne ovdje kad vas smaram sa kilometarskim postovima. :D
Crtanje veze nemam. Muziku volim, mislim da imam sluha, ali nisam "profesionalni slušač muzike" koji pasionirano prati neki žanr i zna sve o nekim izvođačima. Više sam svaštar.
Književnost i volim i cijenim, ali sam uglavnom ljenčuga. Kad se natjeram, pročitam nešto, izaberem uglavnom nešto kvalitetnije, i bude mi drago što sam pročitao, nikad se nisam pokajao zbog toga, čak i ako je knjiga osrednja... ali me uglavnom mrzi da čitam.
Poeziju isto volim, ali od svih grana umjetnosti, na to sam vjerovatno najmanje sati potrošio u životu.
Jedno vrijeme sam baš dosta gledao filmove i trudio se što više se informisati. Sad rijetko gledam.
Serije mi nikad nisu bile u fokusu, malo šta sam pogledao od serija, to mi je baš žestoka rupa u opštoj kulturi.
E sad... da ne nabrajam dalje taksativno... što i nije cilj teme... želio bih iznijeti svoj opšti stav o umjetnosti.
Smatram da je umjetnost, zajedno sa igrom i sportom, jedna od najvrednijih ljudskih aktivnosti i najsmislenijih. Vjerovatno jedina isljučivo ljudska aktivnost, jedina koja je odvojena od samog preživljavanja. I životinje se doduše igraju, tako da na kraju ostaje umjetnost, kao isključivo ljudska aktivnost.
Umjetnost još više od igre, možda ispunjava onu Maslovljevu najvišu stepenicu na hijerarhiji motiva, samoaktuelizaciju.
Takođe, po onoj anketi o sistemima vrijednosti... umjetnost spada u vrijednosti samoizražavanja, ili "self-expression" i uglavnom je cijenjenija u onim državama koje su bogatije, to jest gdje su već podmirene osnovne materijalne potrebe.
Al sad, jedna interesantna stvar - nema svaka umjetnost taj neki umjetnički šmek. U engleskom ima pridjev "artsy" koji podrazumijeva neki umjetnički fazon, šmek itd. To se često koristi pogrdno, u smislu da opiše pretenciozne ljude koji se tripuju da su neki umjetnici, najčešće neke alternativne ribe, koje se farbaju u zeleno i imaju milion tetovaža. Ali ja taj pridjev "artsy" ne bih shvatio isključivo negativno - zapravo, meni se taj luckasti, opaljeni tip ljudi, tj. uglavnom riba, čak i sviđa, naravno ako je ona u tom fazonu s nekom mjerom i sa ukusom. Nisam baš za neke koje su totlno odvaljene od mozga, ali mi se svđa određena doza tog artsy ludila, određena doza nekonformizma u ponašanju, određena doza pridavanja pažnje estetici, nekonvencionalnim forama i tome slično.
Ali kao što rekoh, nema svaka umjetnost taj artsy šmek, čak i ako se radi o vrhunskoj umjetnosti.
Npr. Ivo Andrić je vrhunski pisac, ali ne mogu ga zamisliti, za sve pare, kao nekog umjetnika i boema. Ili tek Dobrica Ćosić. Lik piše fenomenalno (ne govorim sad o politici), ali mi djeluje operisan od umjetnosti.
S druge strane Vuk Drašković ima malo tog umjetničkog đira u sebi. One duge kose, brada, harizma, sve što ide uz to. A dobro i piše. (opet ne govorim o politici)
U književnosti su vjerovatno, najumjetničkiji tipovi pjesnici.
Ja sam skonto, da iako nisam umjetnički tip, imam ponekad potrebu za umjetnošću, ali da recimo relativno suvoparne stvari, bez obzira na kvalitet (npr. Ivo Andrić), ne mogu u potpunosti da zadovolje tu potrebu.
Ponekad mi treba neka luda, opaljena umjetnost. Npr. ja sam ispoštovao "Na Drini ćupriju", i tvrdim da je vrhunski roman, ali me nije to radilo kao kad sam čitao "Stepskog vuka", gdje odmah na početku dolaziš u susret sa nekim opaljenim stvarima i gdje na početku ti se kaže "Samo za ludake"...
Nekako takva vrsta literature, tipa, "Stepski vuk" ili "Čekajući Godoa", takve opaljene, uvrnute stvari, po meni su najbliže u književnosti, onom nekom mističnom doživljaju umjetnosti, nekoj egzotici i romantici za kojom čovjek nekad ima potrebu.
(A možda je to samo potreba za eskapizmom... stvarni svijet je dosadan, daj mi nešto divlje i ludo)
Mene su često privlačili ti tako malo udareniji tipovi... npr. od domaćih pjesnika romantičara, meni je broj jedan Laza Kostić, jer je najluđi.
Sad pitanja:
1) Koliko je vama bitna umjetnost u životu?
2) Možete li zamisliti umjetnika da se oblači i ponaša konvencionalno (tipa posao od 8 do 4, odijelo, kravata, redovno brijanje)
3) Koje grane umjetnosti vas privlače?
4) Imate li sami neki umjetnički talenat?
5) Da li vam je kod umjetnosti bitan samo kvalitet, ili imate potrebu i za tom nekom "opaljenom", "ludačkom" vrstom umjetnosti? (Kao na primjer onaj film "Stalker" od Andreja Tarkovskog)
6) Da li umjetnik mora biti malo čudak, boem, ekscentrik i tome slično?
7) Smatrate li umjetnost, jednom od rijetkih aktivnosti gdje ono baš živimo 100% kao ljudi, pravi život, a ne samo borba za egzistenciju?