smoklja bi bio odlican roditelj. od onih sto ne kace decu po fejsbuku.
Kako bi trebali roditelji biti podrška djeci?
Najvažnije je bez ikakvog pritiska i ležerno ubediti dete da vam veruje bezpogovorno i da veruje u sebe. Tako će donositi ispravne odluke, zdravo razmišljati, imati smelosti da deli sa vama, da razgovara, da oseća tu slobodu... Ne ulivajte strahopoštovanje, presiju, bes, nipošto agresivno i na silu ga upravljati negde gde mu duša neće. Ako pogreši - u redu - svi grešimo. Stanete uz dete. Ali ako to uporno ponavlja težite za dubljim razgovorima da biste otkrili zašto. Ponekad ignorišite dete ma kojeg uzrasta na kratko da bi ga samo posmatrali..Mnogo toga će vam odati samo. Kada postane dovoljno zrelo da se otisne u život samo - bdite, ali neka ono to ne primeti. I nemojte preterivati nikad, ni u čemu. Kad kupi recimo rasklipan motor ili kutiju cigara, ili donese viski i slično ne derite se, ne dramite odmah, ne paničite, ne pretite. Pamtim mog tatu kad sam se napila prvi put. Kaže on
"Pa kako je?"
"Pa pijano" (14 godina)
''Je l' ti lepo"
"Malo me sramota"
"Što? Radila si što i svi na žurci...ja te pitam da li ti je lepo?"
"Muka mi je..."
"I dalje ne dobijam odgovor"
"Nije mi lepo..."
"Zašto onda to radiš sebi?''
Muk.
Zagrljaj.
"Tata, hvala."
"Zašto?"
"Što se nisi naljutio, što nisam kažnjena..."
"Ne mogu da se ljutim na osobu koja je već ljuta na sebe dovoljno da radi nešto što ne voli."
Muk.
"Idemo sutra na plivanje, to provereno voliš!"
Jedan od primera samo. Nažalost, ubeđena sam da je sudbina iznad nas. Iako čvrsto ne verujem u Boga verujem u silu koja može da se nameri na nekog toliko da koliko god da je on ispravan i sve, ona ako je rešila da ga zgnječi, zgnječiće ga. Zato treba i pustiti mnoge stvari. Da dolaze i odlaze, da bivaju i gube se - s mirom. Mada ja to nikad nisam naučila.
Naravno, slažem se sa svima koji ne žele decu i smatraju da nisu jedan i jedinstveni smisao života i slično. Razmišljala sam isto jedno vreme. Ponekad i sad to pomislim. Ne dopada mi se svet u kome sam i ja rođena a tek ne on ... ali sad tako je kako je. Doduše ipak sam ja odlučila da ga rodim stoga sam potpuno odgovorno tome i pristupila. Ne žalim se uopšte. Za mene lično to je najispravnija odluka koju sam ikada donela. I rodila bih još da sam finansijski dobra, do troje. Ništa ne određuje budućnost, ni status, ni novac, ni blagostanje, ni država, ni obrazovanje, ni ženidba/udadba... ama baš ništa. Život je svačiji unikatan put. Postoje retardi koji su rođeni u ovoj državi, koji nisu odgajani posebno, niti imaju posebne vrline, koji nemaju osnovnu životnu snalažljivost ali im ide jebeno dobro u životu. Čak su neki u Americi. Oni su pak nezadovoljni što su eto dotle stigli ... I tako. Čovek će uvek naći nešto da bude nezadovoljan. Neuporedivo lakše od toga da pronalazi pozitivu u čemu god ... To je ta priroda.
Sta god uradio i gde god ubio coveka prokockao pare samo mene moras prvo da okrenes da istog trenutka znam da bih znao kako da te izvadim iz govana jebem ti majku ludu
To je meni moj otac rekao sa 14 godina kad sam imao i to je i sve sto mi je trebalo
Ostalo mu je da se uzda u moj zdrav razum samo
I to je to sto treba i moze da se uradi
Sa zenskom decom je malo drugacije
Mislim da vam je jasnije sada zašto mi je toliko teško da svarim što jedan čovek poput mog oca nije živ, a smeće poput bivšeg muža jeste.
To nije psihološki problem - to je realna žal.
Gospodin inženjer ne vredi prebijenog groša. Ni kao čovek. Ni kao radnik. Ni kao roditelj. Ni kao prijatelj. Ni kao osoba. NULA.
I puno je takve nepravde... Da su otišli prerano kvalitetni ljudi a šljamara tavori u svom izmetu.
Jbg, ne mogu to da svarim.
Mama, hvala joj na svemu, ali nikada nije imala tu sposobnost ili jednostavno nije htela da me razume. Strogo je želela, insistirala čak da joj budem slična. Time se moj bunt produbljivao. Prkos rastao. I danas imamo nesuglasice užasnih razmera. Samo zato što je ona tvrda. Ne zato što je glupava, daleko od toga, nego je kruta, odsečna, gorda, emocionalno ona je više tiranin nego mama. Jer ona zahteva, ona ne pita ništa. Kod nje ne da ne može, nego mora kako ona kaže. I kako onda da mi ne nedostaje osoba koja je jednostavno bila razumna i blaga, puna razumevanja, vedrine... bez šablona, idiotskih postavki i ostalo. Pa nedostajaće mi i on i deda i stotu ako doživim. I ne samo oni, sva draga bića i ona najgora naravno, ali za kvalitetnima je žal nemerljiva kad vidiš kakav ološ diše okolo.
Mislim da bi bio red da se tvoj bivši muž registruje i kaže svoju stranu priče, napiše par definicija, komentara baci neki štos, iznapušava jovora šta znam, inače bismo morali tretirati ove postove kao tl;dr
Ljusi se samo muce sa decom brisu im govna nesto me i ne privlaci to.
Žensko čeljade — tudja večera
aj ne jedi govna vuce, samo si ti falio sad
To je izreka celt
Evo ovaj vuk je primer loseg odgoja, na tom primeru se vidi kako ne treba
Romul i rem
i Vuk
Bohore, u tvom slucaju je mozda to funkcionisalo ali u vecini slucajeva je dobar recept za napraviti debila i tatinog sina.
Ja da sam napravio neko tesko sranje, stari bi mi pomogao koliko god i onda prvom prilikom jebo majku majcinu
bismo morali
Neumesno je pisati množinu onde gde nije stopostotna.
@Avvl, pročitao sam onaj opis, stvarno ti je stari bio car. Kamo sreće da su većina roditelja u tom fazonu.
Sta god uradio i gde god ubio coveka prokockao pare samo mene moras prvo da okrenes da istog trenutka znam da bih znao kako da te izvadim iz govana jebem ti majku ludu
:)
Lepo od tate, ali negde kontam da te je poznavao, samim tim se i usudio da ti tako nešto da na znanje. Inače dati nekome takav osećaj slobode i izvesne sigurnosti čak, ko nema grama sposobnosti da razabire realnost znači gurnuti ga svesno u delinkvenciju. Ali je lepo poznavati svoje dete i imati poverenje u njega.
Volim prijateljima da stavim do znanja da sam tu u 3 noću i da me mogu pozvati da zakopamo leš... Toliko sam odana. I kada nekog volim stvarno sam spremna na svašta iako to i nije sasvim pametno.
Ali takođe i da ih osvestim da se ponašaju u skladu sa sobom. Ako tvoje ponašanje odstupa od tvoje prirode i stvara ti nelagodu, napor i frustraciju, to je samo po sebi dovoljan zločin.
Rano je da sinu govorim išta slično. :)
@Avvl, pročitao sam onaj opis, stvarno ti je stari bio car. Kamo sreće da su većina roditelja u tom fazonu.
Lepo govorim. Stvarno sam iskrena osoba Jovo. Veoma. Nij
Ih, zabagovalo mi, ček.
@Avvl, pročitao sam onaj opis, stvarno ti je stari bio car. Kamo sreće da su većina roditelja u tom fazonu.
Lepo govorim. Stvarno sam iskrena osoba Jovo. Veoma. Nije pametno ali jesam. Nije da ne znam kakav je svet, prosto sam takva. Nemam masku ni u jednom momentu življenja. Uvek sam bila realna... Znaš nikad me nije pustio da ga pobedim u šahu. Naučio me je da ga igram sa 4 godine... Najveća želja mi je bila da ga pobedim tu. Nikad baš nije dao ... kasnije sam kroz život shvatila i čemu to. Jednom prilikom sam ga pogodila žirom u glavu, išli smo u šumu da skupljamo za prasiće ... bila sam besna jer me nije puštao da pobedim, baš nikad. Igrali smo kad sam postala devojčurak čak i do nedelju dana... i dan danas taj šah stoji u našem dnevnom boravku. Nikad nisam pobedila tatu u šahu. Mnoge jesam. Tad kad sam ga gađala isto mi je rekao jednu dobru stvar, kaže on meni to što me gađaš sad i ljutiš se to ti je smešno. Na sebe treba da se ljutiš. Mnogo si brza, plahovita, impulsivna... to šahu smeta. Zamisli se nekda što te pobedim jako brzo, zato što ti još brže želiš da te ne pobedim. Ćero, ti u glavi imaš poršea, ja imam golfa. Razlika je u tome što sam ja bolji vozač.... Ni sa kim nisam više igrala šah s takvim žarom kao s njim. Dugo mi je trebalo da ikoga udostojim partije. I kad pobedim osećam se prazno... zato retko igram ali volim. Uvek ću voleti. To sa šahom trebalo me je naučiti gubicima, strpljenju, smirenju, strategiji, promisli ... i dalje dosta nisam naučila. Nadam se da imam još dobru polovinu života da to savladam. Svuda me je vucarao. Mislim i ja sam volela to. Bio mi je zanimljiv. I deda mi je bio laf. Deda po majci. I on me svuda vodio, dao mi je mnogo lepote u životu. Umro je preprošle godine. On me je iškolovao, bio mi je kao drugi tata, i više od toga. On i baba u braku su bili 62 godine. :)
kazu da se dete vaspitava do seste godine, valjda se tad udaraju temelji.ostalo je nebitno.i bitno je da dete zna da luka moze da se zaljubiska i u ogija, ne mora to da bude devojcica.to treba da gleda kao najnormalniju pojavu, pa ko zna mozda ce nekad u zivotu i sam hteti da experimentise.a to da se kupuje detetu sta god zatrazi no no.mora da nauci da nesto ne moze da dobije.kao ovo sa sahom.a i kakva bi to pobeda bila, lazna.ne treba ziveti u lazi.kompjuteri, telefoni no no.moze da radi domaci u wordu to je sve.
Ajde labo sad off topicujes
Moze Luka da postane i Lucija i sta sad
A to se slazem. Lepa prica stvarno, impulsivnost je uzasna osobina
au da to je vazna stvar.treba samo da odluci kog ce roda da bude.ako dete za sebe misli da je predmet a ne bice,to treba postovati
Tako je
Treba buditi kod deteta mastu.
Odnosno njegovati njegovu psihozu
https://i.kym-cdn.com/entries/icons/original/000/006/428/637738.jpg
Неће имат ко да деци продаје нам дрогу
Stavis im malo droge u heroin i problem resen
dete treba da izbegava drogu jer moze lako da se predozira.ko zna koje su doze njima ok.za to ce bogami morati da saceka dok ne stasa
Svaka droga je potencijalno i otrov