Čitam redom, ajd ne znam ni što čitam... Sve što si napisao da ja o sebi mislim zapravo ti o sebi misliš. Nisam takva, najbolje poznajem sebe.
i ruka ponekad da mu se otme i poleti...
BAŠ NIKAD. U mojoj porodici, u kojoj je deda bio obrazovan još u vreme kad su drugi tumarali u opancima, nasilje nije postojalo, ni verbalno, a tek ne fizičko. Sa obe strane!!! Deda po majci mi je učitelj bio. Dedu po ocu nikad upoznala nisam ali je išao u ratove kao konjanik, imam i ordenje ... Bio je običan čovek, malecak ali borben, tako je i umro. O mom tati ne zato što je moj tata ima ceo grad da kaže sve lepo. Kad bi došao, čuo bi, ali ne od mene. To je sve što ću reći i tu ću stati. Nasilje sam upoznala sa mužem, tek nakon dve godine od stupanja u brak, jer se isti lečio od alkoholizma i kada je Diki rođen, dakle svega par dana nakon izlaska iz bolnice njemu je počelo dete jednostavno da smeta, sam plač, prisustvo ... ne znam..slab karakterno otišao je naroljao se zalupio vrata, izdramio, ishisterisao krajnje - ostala sam u šoku te noći jer se prema meni do tog trena ophodio kao da sam stvarno ta njegova životna pratilja, ona prava, sve zajedno, lepo, kompromisno, ljudski ... ne znam više kako ljudima da objasnim da sam obmanuta, da, jer nije samo alkohol kod njega već i narcizam, klasična potreba za manipulacijom, i slične stvari, gomila šifri za koje sam saznala tada prvi put, te noći i koje su se nastavile dve i po godine SAMO iz mog straha za dete. Nevažno... Kome ja šta objašnjavam, uvek će ljudi misliti šta žele. Previsoko mišljenje o sebi nemam, obična sam žena, znam sve da radim, i radim... Od košenja do pranja na ruke gaća i svega, kuvam, čistim, rintam, i teško mi je i nije, ne žalim se na to. Sve muške poslove završavam koliko mogu koliko ne, zovem majstora. Uopšte nisam snob, ali dobro. Bila sam i u vezi posle braka, pa nisam ja grob, ili ko zna kakva, lepuškasta sam osoba, umem da budem prijatna i sve ... ali njegovi roditelji nisu dali, naročito majka, to je taj balkanski mentalitet i nema tu mnogo filozofije. Bilo mi je žao, jer zavoleo me je, kao individua je dobar jako čovek ali jednostavno ja nisam dovoljno jaka da ratujem sa njegovima do groba i tu sam se povukla. A on da je zaista jak uhvatio bi me za ruku i odveo sa sobom da sami gradimo svoj put, a onda ovi ako prihvate - prihvate, ako ništa. Međutim uslovljen je imovinom, raznim glupostima... nema opravdanja svakako. Naravno odma ja sam kurva koja im je zavela sina, raspuštenica, i slično ... on je mutav jelte... i tako. Staću ovde i više ma reč neću o sebi i svom životu izneti na ovom skenjanom polju pijuna.