кад је тријумфално ушао у репрезентацију, није пружио ништа. Не зато што не може, него зато што није хтео.
Iskreno ovo mi deluje kao revizionizam, jer se ja Ademija sećam kao jednog od najangažovanijih u tom crnom periodu beznađa, bio je kao kineska verzija Tadića u to vreme, i to što je radio je delovalo daleko bolje od svih ostalih balvana tada, makar meni. Nije pevao, sralo se po njemu, ali je uvek na terenu pružio ono što treba da pruži kao ofanzivni vezni, lopte koje razmontiravaju odbranu i pokoji gol.