Nemam muda
Aha, ni ja ne znam da li ću ikada biti u stanju da je još jednom pročitam. Ali sećam je se jako dobro
- scena kada u Napulju iseljavaju ljude sa posebnim potrebama iz nekog podzemnog skloništa za vreme bombardovanja
- scena kad padaju bombe a roditelji pevaju od sreće, jer to saveznici bacaju igračke deci (ujutro im po dvorištu posakrivaju igračke i deca ih traže - inače bi poludela od straha)
- scena kad idu, mrtvi pijani, da vide golog geringa u sauni
- scena kad čovek otvori furgon sa Jevrejima i na njega popadaju desetine ugušenih tela, i zamalo se i sam uguši (preživi samo jedna beba)
- scena kada se rumunski seljaci otimaju o odeću streljanih Jevreja, ovaj poludi, uleti medju njih i krene da ih leši od batina, ovi stanu u čudu i kažu - nemojte domnuli komandant, ostavićemo nešto i za vas...
Rat jebeni i ljudi u njemu.